Ovaj otac i pastor – do sada – nije mogao dokučiti zašto bi djeca njegovih prijatelja iz crkve odlazila od Boga nakon što napune osamnaest godina.
Bob i Carol su bili odličan par. Kao mlad suprug i otac, ugledao sam se na njih. Bili su pobožni i imali su čvrst brak. Svake bi nedjelje njihova obitelj sjedila zajedno u crkvi. Čak su njihova djeca bila obrazovana kod kuće. Nadao sam se da ćemo jednoga dana Jana i ja moći imati jednako čvrst brak i obitelj kao oni.
Jednoga sam dana, u prolazu, pitao Boba zašto ga nije bilo na službi preko tjedna. “Oh, tada je naša obiteljska večer.”
Bio sam impresioniran. Moja je obitelj pokušala organizirati obiteljsku večer par puta, ali se to, uz malu djecu, činilo nemogućim. Htio sam biti jednako discipliniran kao oni. No, također sam mislio: Zašto tada ne doći u crkvu, a neku drugu večer iskoristiti kao obiteljsku večer?
Uz to sam primjetio da ne bi ostavljali svoju djecu u nedjeljnoj školi ili ih vodili na omladinski. To mi se činilo malo čudno, ali bili su iznimni roditelji i bila je velika stvar vidjeti djecu kako sjede s njima u crkvi.
Vrijeme je prolazilo i nešto se neobično dogodilo. Kada bi njihova djeca krenula na fakultet, prestali bi dolaziti u crkvu. Kada bi moja djeca krenula na fakultet ili počela raditi, ne samo da su odmah pronašli crkvu već su se i aktivno uključili u služenje u istoj.
Nisam to mogao shvatiti. U usporedbi s Bobom i Carol, bio sam bezvezan roditelj. Naše su se “obiteljske večeri” svodile na razvažanje djece u vrtić, nedjeljnu školu i omladinski, dok bismo moja supruga i ja bili na službi za odrasle. Nikada mi nije uspjelo uspostaviti stalan termin obiteljskog proučavanja Biblije. Mi zasigurno nismo bili uzorna obitelj. Pa zašto su onda moja djeca bila strastvena u vezi Boga, dok su djeca ove “savršene obitelji” bježala od Gospodina čim bi im se ukazala prilika?
Bob i Carol bi mogli biti nesretna iznimka, ali sam vidio da se ovaj uzorak uvijek iznova ponavlja – odlični roditelji, ali im djeca napuste crkvu.
Nisam previše razmišljao o tome dok me drugi nisu počeli pitati zašto moja djeca nikada nisu otišla od Boga. Kao pastor, htio sam im pomoći da zadrže svoju djecu na pravome putu, ali nisam imao pojma u čemu je stvar. Molio sam i pitao Gospodina.
Sigurno ste čuli ovo: “Obitelj na prvome mjestu. Nemojte se toliko uključiti u crkvene aktivnosti da Vaša obitelj pati.” Iako se slažem s ovime, mislim da upadamo u problem ako zaboravimo da je naša obitelj samo mali djelić nečeg puno većeg – Božje obitelji.
Opasno je izdvojiti svoju obitelj iz veće slike. Djeca su počela zaključivati da su njihova obiteljska druženja bila prioritet u odnosu na okupljanja s drugim vjernicima. To šalje poruku: “mi” (moja obitelj) smo važniji od “NAS” (Božje obitelji).
Nitko nije htio da to ispadne tako, ali su ih odgajali na način da je njihova obitelj centar svemira oko kojeg se sve drugo vrti – umjesto da je Bog i Njegov narod centar oko kojeg se naši životi vrte.
Odjednom je sve imalo smisla. Nije ni čudo što su ta djeca otišla iz crkve – što gotovo neizbježno vodi k tome da odu od Boga. Crkva i druženje s Božjim ljudima bili su prepušteni izboru; jedna lijepa stvar za učiniti sve dok je zgodno i dok se ne kosi s obiteljskim i ostalim planovima.
Kada su otišli na fakultet, nisu vidjeli potrebu za povezivanjem s lokalnom crkvom. Bili su zauzeti vlastitim životima, rasporedima i prioritetima.
Znam da ovo vjerojatno zvuči hiper-legalistično, ali dopustite mi da Vas potaknem – kada se ljudi Božji okupe (što je također poznato i pod nazivom “crkva”), trebate biti tamo i uključiti se.
Ne iz obveze – Jana i ja nikada nismo išli u crkvu jer smo morali. Jednostavno je imalo smisla i naša su djeca odrasla znajući da je to nešto što mi svi radimo. “Obitelj na prvome mjestu” značilo je da ćemo mi biti na mjestu gdje se Božji narod okuplja. Na putovanjima, odmoru, u posjetu obitelji, što god da je bio slučaj, naši su se planovi, prioriteti i rasporedi vrtili oko povezivanja s Božjom vječnom “obitelji na prvome mjestu”.
Evo zašto.
Sljedeći put kada ćete peći roštilj, nakon što ugljen postane crven i vruć, uzmite otprilike šest komada i odvojite ih na stranu. Zatim odvojite još jedan da bude potpuno sam i gledajte što će se dogoditi.
“Obitelj” od šest komada ugljena ostat će još neko vrijeme topla, ali ne toliko dugo kao ona najveća hrpa. A onaj jadni usamljeni komadić koji živi sam – na fakultetu ili na poslu – brzo će se, u odsutnosti drugih, ohladiti.
Ako želite ostati vrući u svojem hodu s Gospodinom, ostanite povezani s velikom hrpom ugljevlja. Zadržite svoju obitelj duboko u vatri. Okupljajte se s drugim ugljevljem koliko je god to moguće tako da iz njih možete crpiti toplinu i pomoći drugima šireći svoju.
Ne ostavljajmo, kako neki običavaju, svoga vlastitog sastanka, već se sokolimo međusobno, i ovo to više što više vidite da se približuje Dan. – Hebrejima 10:25
(Isus) Dođe u Nazaret gdje je odrastao te po svom običaju u subotu uđe u sinagogu. – Luka 4:16
Rick Malm je sljedbenik Isusa Krista, suprug, otac troje djece i djed. Služi kao pastor i misionar te također koristi svoje iskustvo ravnatelja srednje škole na svojem blogu, noperfectparents.com.
Izvor: For Every Mom
Autor: Rick Malm
Prevela: Ivona Bilušić
