Dolazim iz obitelji u kojoj su se oduvijek cijenile moralne vrijednosti. Vršenje 10 zapovjedi bilo nam je najvažnije. Zapravo meni i ne toliko. Nikad mi nije bilo previše stalo do toga hoću li roditeljima uzeti novac, nešto slagati, a psovanje je bila moja svakodnevica, no drugima u obitelji je to bilo vrlo važno.
Roditelji su mi se rastavili kad sam imala 3 godine pa se pravog oca i ne sjećam. Moj očuh je oduvijek čitao Bibliju i tražio ono nešto, no uzalud. Iako je Bibliju pročitao 4 puta u životu, Boga je upoznao tek prije dvije i pol godine. On i majka tada su se spasili, prihvatili Isusa kao svog Spasitelja, no mene i braću to nije previše zanimalo.
Bila sam na kraju osmog razreda, najgore vrijeme za takve stvari. Iako su mi roditelji pričali o Kristu, nije me zanimalo. Bilo mi je svejedno, no u četvrtom mjesecu prošle godine ipak sam otišla na evangelizaciju ali samo zbog toga što su me roditelji natjerali. Nije mi se svidjelo i rekla sam da to definitivno nije za mene. Nakon nekoliko mjeseci krenula sam u srednju školu. Odmah od početka počeli su problemi. Nikako mi nije uspijevalo ispraviti negativnu ocjenu iz matematike pa su roditelji pozvali dvije sestre iz KC Riječ Života kako bi mi pomogle. S njima sam se nekako uspjela upustiti u razgovor o Kristu no još uvijek se u meni javljala neka odbojnost. Nakon toga počela sam razmišljati o pušenju. Dečki su mi postali važniji od škole, a škola mi se činila samo teret.
U jedanaestom mjesecu prošle godine, na nagovor mamine sestrične ipak sam odlučila otići na službu u Zagrebu. Ta služba promijenila mi je život. Sve ono što sam cijeli život znala napokon je imalo smisla. Shvatila sam da je Isus umro za mene na križu, za moje grijehe i oslobodio me tame. Nakon tjedan dana primila sam spasenje i od tada sve polako dolazi na svoje mjesto.
Od tog dana Bog se proslavlja na svakom području u mom životu i slava mu na tome. Tek sad shvaćam da smo bez njega nitko i ništa!
Autorica: Ema
