Otkako sam postala kršćanka – učenica Isusa Krista koja nasljeduje Njegov nauk i stil Njegovog života – Bibliji, Svetom Pismu, pristupam kao Božjim riječima, mislima, željama, volji i naumima za moj osobni život. Božja Riječ me također poučava i o okolnostima i događajima u mojoj bližoj ili daljoj okolini. Dopuštam Svetom Pismu da utječe i praktično oblikuje moj život: moje misli, stavove, odluke, ponašanje.
U sljedećim redcima, voljela bih na temelju biblijskih argumenata progovoriti o temi pobačaja (abortusa).
Šesta Božja zapovijed koju nalazimo u Svetom Pismu je: NE UBIJ! Kao ljudima, Bog nam ne daje pravo da odlučujemo o životu i smrti neke druge osobe. Samo Bog, Izvor života, ima to pravo.
U činu pobačaja, prvi dio problema leži u sebičnosti ljudi koji ne žele preuzeti odgovornost za posljedice svojih postupaka (npr. izvanbračni seksualni odnosi iz kojih proistječe tzv. “neželjena trudnoća”). Drugi dio problema jest da su ljudi tjelesni, odnosno, površni – važnost polažu samo na izvanjsko. Kako se to odnosi na pitanje pobačaja? Dijete u utrobi je skriveno, i zato površan, tjelesan i sebičan čovjek negira ili umanjuje njegovo postojanje. Budući da je “malo”, “nerazvijeno” ili mu se pripisuju atributi “neživog” bića, osobama sa prije navedenim stavovima i odlikama, ispravno je donijeti odluku da se dijete ubije.
Problem sličan ovomu je kada npr. ultrazvuk pokazuje da će se dijete roditi sa nekom manom, bolešću, nepravilnošću. Čini se “logično” ne dopustiti djetetu sa određenom dijagnozom da dođe na svijet.
No, u praksi vidimo roditelje koji imaju bolesnu djecu, a itekako se bore za život i zdravlje svog djeteta. Da im netko ponudi da već živo dijete ubiju (liše života), skrate mu muke, bili bi protiv i smatrali bi to potpuno nehumanim!
Samo zato što je dijete skriveno u utrobi, ne znači da ne postoji!
Sljedeće opravdanje nalazimo kada je dijete začeto u činu silovanja… Dijete nije krivo za djelo oca. Čovjek nema pravo oduzeti život. Šesta Božja zapovijed je: NE UBIJ! To se odnosi i na ovaj slučaj.
Ponekad se ljudi pitaju: “Gleda li Bog drugačije na žene koje su izvršile pobačaj?” Ponudila bih sljedeći odgovor: Pred Bogom, grijeh je grijeh. Mi, ljudi, stvaramo kategorije grijeha: veliki, mali, srednji… Biblija, Sveto Pismo, nam svjedoči: “Plaća za grijeh je smrt” (Rimljanima 6:23). Također kaže: “Uistinu, ako tko vrši sav Zakon, a pogriješi samo u jednome, postaje krivac za sve.” (Jakov 2:10)
Radosna Vijest Svetog Pisma jest da je Isus platio kaznu za svaki naš grijeh – i ako se pokajemo – spoznamo ozbiljnost našeg grijeha (o kojem god da se radi), iskreno zažalimo, donesemo odluku da to više nećemo činiti i tražimo Boga oproštenje – Bog će nam oprostiti i očistiti našu savjest od tereta grijeha (o kojem god da se radi) i dati nam mir.
U tom kontekstu, ne vidimo grijeh pobačaja – ubijanja nerođenog djeteta, većim ili drugačijim od nekog drugog grijeha. Za svaki grijeh Bog ima rješenje: oprost i očišćenje, kada zadovoljimo Njegove uvjete.
Nekoliko stihova iz Biblije, Božje Riječi, koji govore o životu djeteta:
“On (Nebeski Otac) nas u Njemu (Kristu) sebi izabra prije stvaranja svijeta, da budemo sveti i bez mane pred Njim; u ljubavi nas predodredi sebi za sinove po Isusu Kristu…” Efežanima 1:4,5
“A kad odluči Onaj koji me izdvoji u utrobi majke moje i pozva svojom milošću da u meni objavi Sina svoga da ga propovijedam…” Galaćanima 1:15,16
“Jer Ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu. Hvala Ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao…” Psalam 139:13,14
“Čujte me, otoci, slušajte pomno, narodi daleki! Jahve me pozvao od krila materina, od utrobe majke moje spomenuo se mog imena.” Izaija 49:1
“Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, Ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, Ja te posvetih, za proroka svih naroda postavih te.” Jeremija 1:5
“Zar bih Ja otvorio krilo materino a da ono ne rodi? – govori Jahve. Zar bih Ja koji dajem rađanje, zatvorio maternicu? – kaže Bog tvoj.” Izaija 66:9
“Može li žena zaboravit svoje dojenče, ne imat sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe Ja zaboraviti neću.” Izaija 49:15
Autorica: Paola Starčić
