Oni koji čitaju Isusove riječi, znaju što će prethoditi Njegovom povratku. Bit će ratova i glasine o ratovima. Nacije će se uzdići protiv nacije. Na samom kraju, izbit će veliki sukob između dva globalna pokreta slavljenja koji će imati dalekosežan utjecaj diljem svijeta.

To će biti najveći sukob u povijesti čovječanstva.

Na samom početku ovog sukoba, dva pokreta slavljenja će se sudariti ogromnim intenzitetom – sila Božja prikazana protiv sile Sotone. To će otpustiti život i smrt kao nikad do tada u povijesti čovječanstva. Dobra vijest je da će konačni rezultat tog sukoba biti oslobađanje milenijskog kraljevstva na zemlji, što znači uspostavljanje tisućljetne vladavine Isusa Krista osobno iz Jeruzalema.

Isus je predan da podigne pokret molitve, odnosno slavljenja. Koristim oba izraza kao sinonime, jer molitveni pokret i pokret slavljenja su zaista ista stvar. Slavljenje uključuje molitvu s glazbom.

Želim da nam bude jasna Isusova predanost pokretu slavljenja. Biblija jasno govori da će proročka crkva biti crkva koja osluškuje Duha Svetoga i vidi pokret slavljenja posljednjih vremena kao svoj prioritet.

 

Slavljenje je stvarno bojno polje

Cjelokupno Tijelo Kristovo nalazi se u vremenu tranzicije, krećući se od gledanja na slavljenje kao osobno osvježenje – što ono zaista i jest – do gledanja na slavljenje kao jednog od osnovnih alata koji uništava Sotonska djela na Zemlji.

Slavljenje je daleko više od osobnog osvježenja. Slavljenje čini mnogo više od samog prestrojenja naših srca da osjećaju prisutnost umjesto pritiska. Slavljenje preslaguje ovaj svijet s voljom Božjom na nebesima. To je Božji odabrani alat, odabrana metoda, za transformaciju svijeta i uvođenje tisućljetnog kraljevanja.

Sotona se zalaže za lažni pokret slavljenja, i nije površan u svojoj nakani. On je fokusiran u svom predanju i spremnosti da koristi najbolju tehnologiju, zakone nacija ovoga svijeta, neograničene financije, a sve u svrhu izgradnje pokreta slavljenja koji je u suprotnosti s Božjim pokretom. Ova činjenica možda nije na radaru mnogih vjernika, ali proročka Crkva koja se nalazi u posljednjim vremenima mora gledati na slavljenje kao na prioritet, umjesto na zagrijavanje prije propovijedi.

Slavljenje je primarno oružje kojim mijenjamo povijest i usklađujemo se s nebesima. Kada se riječ Božja izgovara iz usta ljudi koji vole Boga, bilo da je objavljuju ili pjevaju, ona ide naprijed u snazi.

 

Veliki sukob posljednjih vremena

Duh Sveti podiže najmoćniji molitveni pokret – najmoćniji pokret slavljenja – u ljudskoj povijesti. On će ući u tisućljetno kraljevanje upravo kao odgovor na pokret slavljenja, jer je pokret slavljenja u posljednjim desetljećima kulminacija 2000 godina povijesti Crkve. To nije nešto što počinje u vakuumu. Bog točno zna gdje je vodio svoju Crkvu od samog početka.

Posljednjih nekoliko desetljeća prije Isusovog povratka, vjerujem da će biti vrijeme intenzivnog, pomazanog, globalnog slavljenja. Takvo će slavljenje izroditi i ući u tisućljetno kraljevanje sa samim Isusom, na prijestolju na zemlji, koristeći ključeve kraljevstva kojima će vezati Sotonu i pozvati Novi Jeruzalem.

Ljubljeni, to će će biti odgovor na želje pokreta slavljenja. Mi želimo ono što Bog želi: uspostaviti Kraljevstvo Nebesko na zemlji u punom smislu tisućljeća.

Pokret slavljenja nije samo ono što će doći; također je i prva linija obrane od Sotonskog pokreta slavljenja sada. Slavljenje je prva linija obrane od progona.

 

Sotonsko slavljenje i pokret molitve

Želim također da prepoznate Sotoninu predanost za naše uništenje. Pogledajte izopačene: one koji imaju znak Zvijeri; oni koji ga jednom uzmu, nikada se ne mogu pokajati. Moglo bi se reći da revnuju značajnu predanost svom pokretu slavljenja.

“I poklonit će joj se svi, koji stanuju na zemlji, kojima ime nije zapisano u Knjizi Života Janjeta, koje je žrtvovano, od postanka svijeta” (Otkrivenje 13:8, 4, 8, 12, 15).

“Svi koji stanjuju na zemlji će mu se pokloniti (Antikristu)”, ne misli se na svakog pojedinog štovatelja Antikrista: već se odnosi na svaku osobu čije ime nije zapisano u Knjizi Života. Oni koji su spašeni i slijede Jaganjca ne štuju Antikrista, ali nekoliko milijardi ljudi ulaze u ovaj pokret. Sada imamo oko sedam milijardi ljudi na zemlji, a u sljedećem desetljeću ili dva bit će više od osam milijardi. Moguće je da će se nekoliko milijardi ljudi, ili čak više, klanjati Sotoni.

Implikacija o milijardama ljudi u jedinstvenom pokretu slavljenja i obožavanja temeljenog na prostorima tame može uključivati stadione pune manifestacija slavljenja i festivale s milijunima članova koji su fokusirani na Antikrista i Sotonu. Ovakva slavljenja neće biti sterilna i ritualna, s molitvama tipa “ponovi za mnom” gdje će ljudi ponavljati isprazne fraze. Ovakav pokret slavljenja imat će također snažnu glazbu. Ljudi će plakati; usred slavljenja osjećat će snagu. Imat će duboku povezanost s Antikristom i Sotonom. Bit će duboko dotaknuti i potreseni. To neće biti dalek, površan i sterilan čin. Snažno će voljeti Antikrista, i bit će odani njemu do te mjere da polože svoj život za njega. Čak i suočavajući se sa smrću, bit će odani Antikristu.

Možda zvuči pomalo čudno, ali upravo u današnje vrijeme mi smo svjedoci nastajanja ovakvog pokreta slavljenja. Takav način slavljenja je javan. Neki od njih su javno vulgarni – obožavatelji Sotone javno govore o Sotoni. Iako se milijunima ljudi to sviđa, ipak milijardama ljudi se takvi istupi gade, jer glazba djeluje više kao frontalni napad. Međutim, ljubljeni, to nikako nije cjelokupan pokret lažnog slavljenja i obožavanja. Postoji i druga strana, koja je naizgled lijepa, i koja pokreće srce. A ime Sotona se uopće ne spominje.

Postoje i vjernici koji piju iz tog izvora upravo sada, jer su dotaknuti. Ljubljeni, mi ne želimo biti uključeni u išta što nas dotiče u glazbi, a da nas pritom ne približi lojalnosti i javnom priznavanju Isusa. Istinsko slavljenje i obožavanje djeluje da plačemo i volimo Isusa sve više i više. Mi osjećamo glazbu, i motivirani smo krotkošću i pravednošću.

Ljudi će reći: “Pa, ja idem na takve koncerte, i osjećam moć. Svi plaču, i ja se osjećam tako dobro!”. Postoji razlog za to. Glazba je humanistička. Recite mi, jeste li se na kraju takvog koncerta osjećali kako slavite Isusa i ponizujete se na sasvim novoj razini i dubini? Ne baš? Ljubljeni, nemoj ići tamo. Činjenica da plačeš kad si na svjetovnim koncertima samo znači da postoji duh koji djeluje. No, moramo postaviti pitanje: “Koji duh?” Mi samo želimo da nas Duh Sveti pokreće.

Takvi koncerti operiraju sasvim suprotno, u duhu koji je suprotan onome kojem smo se mi obavezali. A to je samo početak. Vidjet ćemo vrhunac stvari u krugovima tame. Ulazimo u najmoćniji, najstrastveniji i najopasniji put u ljudskoj povijesti – duhovno i fizički. To će biti najintenzivnije vrijeme u povijesti.

Tamo će biti strastveni štovatelji Isusa i strastveni štovatelji Antikrista i Sotone. Postojat će znaci i čudesa s obje strane. Biti će jako opasno, jer je Isus upozorio na ta vremena, da će i izabrani biti zavarani.

 

Pokret slavljenja i obožavanja Duha Svetoga

Jedan od najvažnijih proročanstava opisan je u Bibliji u Knjizi otkrivenja 22:17 i 20.

“I Duh i Zaručnica govore: ‘Dođi!’ I tko ovo čuje, neka rekne: ‘Dođi!’ Tko je žedan, neka dođe; tko hoće, neka zahvati vode života zabadava!” (Otkrivenje 22:17)

“Svjedok za sve ovo govori: ‘Da, dolazim ubrzo!’ Amen! Dođi, Gospodine Isuse!” (Otkrivenje 22:20)

Ovaj dio 22. poglavlja Knjige Otkrivenja prikazuje Duha Božjega i globalne Crkve u njihovom svadbenom identitetu u potpunom međusobnom skladu. Jedan od rijetkih trenutaka kada vidimo Crkvu u potpunosti usklađenu s Duhom uslijedio je na slavni dan Pentekosta, ali to je vrijeme trajalo samo nekoliko mjeseci. Nakon kratkog vremena, počele su podjele, jednodušnost je nestala. Samo će se još jednom u povijesti dogoditi da Crkva diljem svijeta radi i govori ono što Duh Sveti radi i govori, a to je realnost Otkrivenja 22, kada Crkva vapi, “Dođi! Dođi! Dođi, Gospodine Isuse!”

U tom djelu, vidimo da Isus odgovara, “Dolazim brzo!”

Odmah zatim, Ivan se slomio u molitvi; “Ipak, dođi Gospodine Isuse!” To je vapaj za Isusovim ponovnim dolaskom. To je vapaj, “Neka Tvoje Kraljevstvo dođe; neka bude tvoja volja na zemlji, kako je na nebesima”. Ova dimenzija molitve Oče Naš je vjerojatno najučestalija molitva u povijesti čovječanstva, pored “Pomozi, Gospodine!”, ali je u konačnici vapaj za tisućljetnim kraljevstvom da bude uspostavljeno na planeti.

 

Zbog vapaja Nevjeste

Ovo moramo shvatiti: Isus se neće pojaviti sam od sebe. Neće se pojaviti u nebeskom vakuumu. On dolazi isključivo kao odgovor na poziv cjelokupnog Tijela Kristovog koji Ga poziva internacionalno, u jedinstvu, i pod pomazanjem. Određeni ljudi imaju ideju, koja proizlazi iz koncepta nadolazećih nevolja i uznesenja, da će se Isus samo pojaviti, u bilo kojem trenutku, i sve će nas iznenaditi.

To nije istina. Isus dolazi isključivo kao odgovor na namjernu, održivu, usklađenu, globalnu molitvu koja je pod pomazanjem Duha Svetoga.

On neće doći sve dok Crkva ne zavapi “Dođi!”, jer to je priroda njegovog odnosa prema ovom svijetu. On neće doći na ovaj svijet sve dok ga ovaj svijet ne pozove da dođe, a pozvat će ga u ljubavi. Paralelu takvog odnosa vidimo između Isusa i Izraela.

Svi znamo za stih iz Mateja 23:39: “Doista, kažem vam, odsada me nećete vidjeti dok ne reknete: Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!”; baš kao da je Isus rekao Izraelu “Neću doći sve dok me ne pozovete”.

Otkrivenje 22 je ista stvarnost na globalnoj razini: “Neću doći sve dok se Crkva ne zaljubi u mene u svom svadbenom identitetu, i ne zavapi da dođem”. To nije jednokratni vapaj “Dođi, Gospodine”. To je održiv, jedinstven, pomazan globalni vapaj za dolaskom Kristovim. On će doći kao odgovor na ljubav saveza.
Neki ljudi imaju pogrešnu sliku o Božjoj suverenosti. Oni govore: “Pa, Bog će poslati Isusa bez obzira na sve”. Ali Otac kaže: “Ne. Ja ću poslati Isusa kada je Crkva spremna”.

Zato stoji pisano u 2. Petrovoj 3:12 da Crkva može ubrzati dan Gospodnji. Mi ga možemo ubrzati kao dio Tijela Kristovog koji hoda u poslušnosti i vjeri. Mi možemo dati svjedočanstvo kraljevstva svakoj pojedinoj naciji, i možemo globalno zavapiti; “Dođi!”. Tada On dolazi. To su konačni znakovi vremena.

 

Mike Bickle je direktor “International House of Prayer”, organizacije koja se temelji na 24-satnom slavljenju – sedam dana u tjednu. Također je osnivač “International House of Prayer University”, koje uključuje punovremenu službu, glazbu i medijske škole. Mike je autor nekoliko knjiga, uključujući “Growing in Prayer“, “Passion for Jesus“, “Growing in the Prophetic“, “The Pleasures of Loving God“, “After God’s Own Heart” i “Prayers to Strengthen Your Inner Man“. Mike u svojim učenja stavlja naglasak na raspirivanje strasti za Isusom kroz intimnost s Bogom, evangelizaciju i misijski rad s mjesta svakodnevne molitve, te posljednja vremena. Mike i njegova žena, Diane, imaju dvoje oženjenih sinova i petero unučadi.

 

Izvor: International House of Prayer

Autor: Mike Bickle