“Neki ljudi siđoše iz Judeje u Antioh i počeše učiti braću: ‘Ako se ne obrežete po običaju Mojsijevu, ne možete se spasiti.’ To potaknu Pavla i Barnabu u žestoku raspravu i prepirku s njima, tako da odrediše da Pavao i Barnaba i još neki drugi vjernici uzađu u Jeruzalem k apostolima i starješinama glede tog pitanja.” (Djela 15:1,2)
U navedenim redcima možemo vidjeti da su neki samozvani učitelji došli u Antioh i tamo počeli naučavati nauk koji nije u skladu s Evanđeljem. Zbog toga su im se usprotivili Pavao i Barnaba. Nakon toga su svi oni došli u Jeruzalem i tamo su apostoli i starješine donijeli odluku po pitanju nauka i prakse koji je u skladu s Božjom voljom.
Biblija nas uči da Bog nije Bog nereda. S Bogom postoji red. Kao što je uspostavio red u svemiru, Bog je uspostavio i red u crkvi. Kada su samozvani učitelji stvorili konfuziju, Bog je upotrebio Apostole i starješine da donesu red i mir u crkvu.
Osobno smatram da riječ starješina označava sve crkvene dostojanstvenike: i Apostole i pastore i učitelje i druge. Ja ju doživljavam kao zamjenicu za riječ koja se u vojsci upotrebljava za časnike, zapovjednike. Oni mogu imati različite činove, razinu autoriteta ili funkciju ali su svi na svome mjestu definirani kao časnici ili zapovjednici.
U starom zavjetu, kao i u novom, riječ u jednostavnom tumačenju označava one koji su stariji, no ona također označava i druge stvari. Ona označava i osobe koje su najkvalificiranije za vodstvo, osobe koje imaju određenu vlast. Tako u Izraelu imamo starješine plemena i 70. starješina koji su pozvani pomoći Mojsiju da upravlja Izraelom.
Iz navedenog teksta (Djela 15) vidimo da je i crkva prenijela sustav upravljanja i donošenja odluka na crkvene starješine. To nam potvrđuje i 1. Timoteju 5:17: “Starješine koji dobro upravljaju, osobito one koji se bave propovijedanjem i poukom, smatrajte dostojnima dvostruke časti.”
Kao što vidimo, starješine upravljaju crkvom, propovijedaju i poučavaju. Oni su od Boga dobili tu zadaću i mandat.
Za svakog vjernika i crkvu je važno da ima starješine koji dobro upravljaju, propovijedaju i poučavaju. Crkve i vjernici koji imaju takve starješine trebaju biti jako zahvalni Bogu.
Autor: Damir Šićko Alić
