Može li blagoslov postati prokletstvo? U nekim situacijama da. Konkretno mislim na ono što se govori u Rimljanima 2:17-21: “Zašto ti koji se nazivaš Židovom, koji počivaš na Zakonu i hvališ se Bogom, koji poznaješ njegovu volju, koji si poučen iz Zakona te prepoznaješ ono što je bolje… zašto ti koji učiš druge, sam sebe ne poučiš? Ti koji propovijedaš da se ne krade, zašto kradeš?”
Kao što vidimo, Židovi tada a neki kršćani danas, su primili Riječ Božju, upoznali volju Božju, prepoznaju ono što je bolje, ali to ne rade, odnosno rade ono što ne bi trebali raditi. Nažalost, mnogi se od nas mogu uloviti u tu zamku. Da znamo nešto a ne prakticiramo isto, da radimo ono što ne bi trebali raditi. No milost nas Božja opominje glede toga. Kao što je Pavao opominjao svoje suvremenike, Duh Sveti opominje nas danas. Implikacija u cijelom tekstu je to da su Židovi bili ponosni na ono što su primili od Boga, ali su upali u duhovni ponos, u umišljeno stanje povlaštenost pred Bogom i to “stanje” im je davalo za pravo da misle o sebi kao posebnima i povlaštenima u odnosu na druge. Umislili su krivo da su oni toliko povlašteni da čak i ako ne rade ono što su bili poučeni, te ako i krše neke zapovijedi, oni su ipak izabranici Božji i zbog toga su bolji u odnosu na druge.
Religiozni ili nacionalistički duh ima sposobnost da baš ovim stvarima prevari ljude. Ljudi koji nisu dovoljno ponizni i samokritični upadnu u umišljenost i misle da usprkos tome što ne žive ono što su poučeni ili usprkos tome što krše ono što im je određeno, oni su i dalje u povlaštenom položaju.
To je krivo. Spoznaja koju imamo treba biti spoznaja koju živimo. Zapovjedi koje su nam dane trebaju biti zapovijedi kojih se držimo. Ako to nije tako, tada se trebamo pokajati i vratiti na početak. Ne smijemo dopustiti umišljenom pravu ili izabranju da nas odvede u propast. Pravo koje imamo, izabranje kojim smo izabrani, je pravo i izabranje koje potvrđujemo ispravnim životom i ispravnim izborom. Inače pravo i izbor koji su blagoslov, mogu postati prokletstvo.
Autor: Damir Šićko Alić