„Kad nije bilo nade da će dobiti djecu, Abraham je u nadi povjerovao. I postao je otac mnogim narodima prema onome što mu je rečeno: »Brojni će biti tvoji potomci« . Abraham je dobro znao da je prošao dob kada može imati djecu jer je imao skoro stotinu godina. Znao je isto tako da Sara ne može rađati, ali nije mu oslabjela vjera. Čekao je da Bog ispuni svoje obećanje i nije sumnjao u nevjeri, nego se ojačao vjerom pa je hvalio Boga. Bio je potpuno uvjeren da Bog može ispuniti ono što je obećao. Zato se »njegova vjera uračunala kao pravednost« . No to što piše »uračunala mu se« ne piše samo za njega nego i za nas. Naša će vjera biti prihvaćena da nas opravda pred Bogom. To će se dogoditi nama koji vjerujemo u Boga koji je uskrisio od mrtvih našega Gospodina Isusa. On je predan da umre za naše grijehe, a uskrsnuo je radi našeg opravdanja.“
Rimljanima 4:18-25 (SHP)
Ova poduka vjere može nam govoriti veoma snažno u vremenima kada “nada kopni”.
Ne samo da govori, već i svjedoči.
Razlika između govora i svjedočanstva je u iskustvu. Vjera o kojoj se govori je iskušana, proživljena, testirana i dokazana djelotvornom.
“Bombardirani” smo raznim informacijama, čitamo različita iskustva ljudi i često na temelju tih iskustava izvlačimo i vlastite zaključke.
Na primjer ako netko želi smršaviti, potražit će svjedočanstvo (iskustvo) nekoga tko je već prošao tim putem i uspio. Materijali s takvim i sličnim sadržajem izvor su zarade onima koji se time bave.
Ako smo skloni vjerovati tuđem iskustvu, zapitajmo se možemo li vjerovati i nečijem duhovnom iskustvu.
Duhovnih iskustava ima mnoštvo, neka od njih čine se proturječnima, te one koji žele ući malo dublje u duhovnost ta proturječnost u duhovnim iskustvima može i zbuniti.
No, ipak postoji put.
Kako da provjerim to iskustvo?
Je li djelotvorno i ima li trajnu vrijednost?
Vjerujem da bi ozbiljni tražitelji istine trebali preispitati svoje duhovne izvore. Provjeriti njihovu autentičnost, primjenjivost i trajnost, te na osnovi određenih činjenica postaviti svoj duhovni kompas.
Proučimo nekoliko objektivnih činjenica, kako bi nam gornji tekst bio više od same narodne ili vjerske priče:
Uzmimo ovaj tekst kao ogledni primjerak, tj. svjedočenje o tome kako živjeti po vjeri koju je Abraham prakticirao:
OKOLNOSTI – Nije bilo nade… (”Kad nije bilo nade da će dobiti djecu…”). Drugim riječima, on je sam na neki način bio odustao od toga da će ikada imati djecu. Nije živio u fikciji, “u oblacima” da će se nešto dogoditi… realno je živio, prihvativši činjenicu da nikada neće postati otac.
BOG – Iako je prakticirao nekakvu praotačku pobožnost, Abraham je u jednom trenutku doživio susret sa Bogom koji mu je promijenio smjer života. U tom susretu primio je obećanje da će “postati ocem mnogih naroda”.
NADA – Budući da je obećanje bilo od Boga, on se ponovno počeo nadati da ipak ima mogućnosti za njega. Abraham se ponovno počeo nadati…
VJERA – Jedna od definicija nade je “pozitivno iščekivanje budućih događaja”… Abraham više nije bio u beznađu, očaju niti ravnodušnosti u pogledu svojeg potomstva; imao je neko pozitivno očekivanje. Netko će reći: “Hm, pa imao sam i ja nadu, pa sam se razočarao…” To je istina, imao sam i ja sličnih iskustava. Ipak, njegova nada nije bila temeljena na fiktivnoj ideji, već na Božjem obećanju: “Abraham je u nadi povjerovao… prema onome što mu je rečeno.”
Nada nam je dostatna za neki kraći period, da nas osnaži ili podigne u trenutku slabosti, ali vjera nam je potrebna kako bi ostali postojani u životu i kako bi primili obećano.
NAGRADA – Nakon mnogih godina “čekanja u vjeri”, Abraham je primio ono što mu je obećano. Biblijski nam izvještaj govori o nekoliko elemenata njegove vjere koja je bila temelj na kojem je gradio:
Primjena za nas danas
Abraham nije narodni mit, nadam se da smo to uspjeli raščistiti.
Njegov život i vjera dani su nam kao primjer – svjedočanstvo koje nam garantira da ćemo, ako krenemo Abrahamovim stopama, primiti nagradu koju je i on primio.
Budi osoba nade… koja će očekivati pozitivne ishode u svojem životu.
Vjerovati Bogu na riječ znači vjerom primiti Njegovo obećanje.
Stajati na obećanju znači imati potpuno pouzdanje da je Bog vjeran i da je sposoban učiniti što je obećao.
Stajati na obećanju poziv je na “akciju”- počni zahvaljivati Bogu i podsjećati se svakodnevno na Njegova obećanja.
Postoji nekoliko razina blagoslova vjere:
– primanje onoga za što vjerujemo (zdravlje, financije…)
– opravdanje
– spasenje
“Naša će vjera biti prihvaćena da nas opravda pred Bogom. To će se dogoditi nama koji vjerujemo u Boga koji je uskrisio od mrtvih našega Gospodina Isusa. On je predan da umre za naše grijehe, a uskrsnuo je radi našeg opravdanja.” – Rimljanima 4:24,25 (SHP)
Kako bi i danas svatko od nas mogao imati Abrahamov duhovni uspjeh i postojanost, jako je bitno držati se vjere koju je on prakticirao.
Budući da smo čitali novozavjetni tekst o Abrahamu, smatram da trebamo zaključiti s onim što je apostol Pavao naglasio.
Bogu je bitno stanje tvoje duše.
Je li ona pravedna pred Njim?
Svatko bi u sebi mogao naći i dobro i loše, no pitajmo se: “Što Bog vidi u nama?”
Opravdavajuća vjera je pouzdanje da je Bog taj koji spašava.
To je vjera u Isusa Krista!
U Njegovo djelo koje je učinio na križu.
On je umjesto nas primio kaznu za naše grijehe, umro je zbog toga, ali je trećeg dana uskrsnuo.
Uskrsnuće je dokaz da je Isus učinio dobro djelo, On nije ostao u lancima smrti, već je ustao od mrtvih i na taj način pokazao da je pravednost jača od smrti i grijeha.
To je poruka u koju smo pozvani povjerovati.
Svakoga koji povjeruje u ovu poruku Bog će zbog vjere učiniti pravednim. Oprostiti mu grijehe i očistiti ga od svake nepravednosti koju je imao u svome životu.
Vjerujem da Bog želi vidjeti tvoju vjeru i da te poziva bliže k sebi.
Odluka je tvoja.
Uzmi vrijeme i pomoli se Bogu, reci mu svojim riječima svoje grijehe, strahove, želje…
Pozovi Isusa da dođe u tvoje srce i da postane Gospodar tvoga života…
Autor: Petar Fabijanić