Svi dobro znamo pjesmu “Uzvišeno Ime Gospodnje” i stihove: “Uzvišen si Ti u zemlji punoj obilja… Uzvišen si ti kad se nađem u pustinji… Ti daješ – uzimaš…” Od kada je 2005. godine objavljena, gotovo da nema crkve u kojoj nije pjevana, mogli bismo reći da je postala svojevrsna himna moderne kršćanske glazbe. No vjerojatno je manje poznato da okolnosti pod kojima je nastala i spjevana ova pjesma nisu toliko slavne i veličanstvene. Autori pjesme Matt i Beth Redman napisali su ovu pjesmu u trenucima boli i patnje zbog gubitka nerođenog djeteta.
Neki od najpoznatijih Davidovih psalama (Psalam 23, 18, 91) napisani su u njegovim najtežim životnim periodima, vremenu progonstva i skrivanja po pećinama, u trenucima kada nije bilo vidljivo ništa od njegove kraljevske slave koju je trebao imati. A tek Job, kakvu je kalvariju i agoniju prošao taj čovjek?! Izgubio je sve do čega mu je bilo stalo i za što se je pod ovim nebom trudio i borio: djecu, kuću, imanje, a onda ga je na sve to snašla neugodna bolest. No unatoč svemu Job je Bogu dao slavu i nije sagriješio protiv Boga.
Znamo da je lako radovati se, klicati i slaviti Boga kada je sve oko nas i u našem životu super.
Izazovno je slaviti Boga, klicati i radovati se, zahvaljivati mu kad okolnosti i situacije nisu baš najbolje i kada se čini da možda nemamo razloga za zahvaljivanje.
Ohrabrujući primjeri spomenutih biblijskih junaka govore da slavljenje Boga nije stvar osjećaja i okolnosti, već je stvar izbora, stvar je naše odluke. Mi smo ti koji biramo hoćemo li, i želimo li slaviti Boga bez obzira na sve: kada nam se da, i kada nam se ne da, kada su okolnosti za plakanje i tugovanje, i kada su za radovanje i skakanje od sreće. Kada se David skrivao od Šaula nije mislio na to kako mu je lijepo boraviti u špilji i da zbog toga ide napisati jedan psalam i otpjevati još jednu pjesmu. Još bolji je primjer Job. Pogledajmo što je on učinio nakon što su mu glasnici javili da je ostao bez sve stoke, služinčadi, imanja i djece: “Tad ustade Job, razdrije haljinu na sebi, obrija glavu, pa ničice pade na zemlju, pokloni se i reče: ‘Gol izađoh iz krila majčina, gol ću se onamo i vratiti. Jahve dao, Jahve oduzeo! Blagoslovljeno ime Jahvino!” (Job 1:20-21)
U prvom dijelu ovog odlomka vidimo duboki izraz štovanja i strahopoštovanja pred Bogom i Njegovom veličinom. Stavom svog tijela Job je izrazio unutarnji stav cijelog svog bića. U nastavku svojim riječima indirektno je slavio Boga time što je rekao i priznao da je on samo prolaznik na zemlji i čovjek od praha i pepela, a da je Bog onaj koji je u kontroli, koji ima vlast nad svim, vlast dati i vlast oduzeti. Na kraju je izravno dao slavu imenu Božjemu riječima: “Blagoslovljeno ime Jahvino!”
Božja Riječ kaže da je čovjek koji podlegne u dan nevolje ili kušnje slabić. Protekli mjeseci bili su izazovni za sve nas, situacije i okolnosti u kojima smo se našli nitko nije očekivao niti se pripremao za njih i bilo je lako izgubiti životni kompas i podleći kušnjama i očaju. Mogli smo svi plakati, kukati i prigovarati Bogu: “Zašto ova pandemija, zašto potres, zašto ekonomska kriza?”
Realno gledajući, okolnosti bi nam dale za pravo da kukamo. No bez obzira, i kako god bilo, postavlja se pitanje: Želimo li živjeti u volji Božjoj? Ako želimo, Bog nas ohrabruje: “Nije vas zahvatila druga kušnja osim ljudske. Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati.” (1. Korinćanima 10:13)
“Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu.” (1. Solunjanima 5:16-18)
“Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja: da prokušanost vaše vjere – dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša – stekne hvalu, slavu i čast o objavljenju Isusa Krista.” (1. Petrova 1:16)
Ovim riječima Bog nas ohrabruje da se radujemo pred njim u slavljenju, da mu zahvaljujemo u štovanju i da bez prestanka molimo. To je izbor bez obzira na okolnosti.
Slavljenje Boga riječima, pjesmama i glazbalima jedno je od najmoćnijih oružja za pobjedu nevolja i moćna ekspresija i manifestacija Božje sile i moći nad našim neprijateljima.
Autor: Vedran Čurila
