„U savezu sa svima težite za spasenjem i za posvećenjem bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina“ (Hebrejima 12:14).
Biblija jasno uči da dobrim djelima ne možemo zaraditi svoje spasenje, već da ga je Krist za nas zaslužio svojom žrtvom na križu. Međutim, Bog također očekuje da cijenimo veliku žrtvu koju je Isus podnio za nas time što ćemo živjeti u čistoći, onako kako je Njemu ugodno.
Bog nam daje svoju milost da bi nam pomogao da živimo svet život, u čistoći i predanju Bogu. Božja milost nije tu da pokrije namjerno i svjesno činjenje grijeha, već nam je dana da bismo mogli živjeti Bogu ugodan život.
Zanimljiva je definicija pobožnosti, tj. duhovnosti, koju je dao apostol Jakov: „Pobožnost čista i neokaljana pred Bogom i Ocem jest ova: posjećivati sirote i udovice u njihovoj nevolji i držati sebe neokaljana od svijeta“ (Jakov 1:27). Bog smatra nekoga pobožnim ako samog sebe čuva od grijeha, jer Bog mrzi grijeh, te ako pomaže drugim ljudima, posebno onima koji su slabi, siromašni ili u potrebi. Zašto? Zato što i Bog voli pomagati ljudima.
Bog želi da mi kao Njegova djeca odražavamo Njegovu narav i pokazujemo ovom svijetu kakav je On.
U Antiohiji su u 1. stoljeću po prvi puta vjernike nazvali kršćanima zato što su nasljedovali Krista. Bili su Kristovi sljedbenici i oponašali su Krista.
„Nasljedujte Boga, budući da ste ljubljena djeca, i živite u ljubavi kao što je i Krist vas ljubio i predao samoga sebe za nas kao prinos i žrtvu – Bogu na ugodan miris“ (Efežanima 5:1,2).
Kršćani su pozvani nasljedovati, oponašati Boga, biti Njegova slika, Njegov odraz u ovome svijetu. Kršćanin treba u svakodnevnom životu odražavati Kristov karakter.
„Obucite se, dakle, budući da ste izabranici Božji, sveti i ljubljeni, u milosrdnu srdačnost, dobrotu, poniznost, krotkost i strpljivost! Podnosite jedan drugoga i dobrostivo opraštajte međusobno ako tko protiv koga ima nešto što je za ukor. Kao što je Gospodin vama dobrostivo oprostio, tako činite i vi! A povrh svega toga zaodjenite se u ljubav, koja je veza savršene skladnosti!“ (Kološanima 3:12-14)
Srdačnost, dobrota, poniznost, krotkost i strpljivost dijelovi su Kristove naravi koji trebaju krasiti život svakog kršćanina. Kako je ugodno biti u društvu osobe koja je srdačna, dobra i strpljiva!
„Nikakva ružna riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo korisna za izgradnju gdje je potrebno, da iskaže dobročinstvo slušateljima. Ne žalostite Duha Svetoga Božjega, kojim ste zapečaćeni za dan otkupljenja! Neka se ukloni od vas svaka vrsta gorčine, gnjeva, srdžbe, vike i psovke, sa svakom vrstom zloće! Mjesto toga budite jedan prema drugom prijazni, puni milosrđa! Opraštajte jedan drugome, kao što je i Bog vama oprostio u Kristu!“ (Efežanima 4:29-32)
Time što je osoba nanovo rođena ona nije lišena mogućnosti da se rasrdi, napuni gorčinom, kaže ružne stvari, pa čak i opsuje. No Bog poziva svoju djecu da se riješe tih vrsta ponašanja, koja su dio pale, tjelesne naravi. Nemoj žalostiti Božjeg Svetog Duha, već budi mekan za Njegove poticaje i opomene! Posvećenje nije svrha samom sebi, već da bismo bili blizu Bogu, imali blisko zajedništvo i hodali s Njime.
Od Deset Božjih zapovijedi četiri se odnose na odnos čovjeka prema Bogu, a šest njih na odnos čovjeka prema čovjeku. Veliku važnost odnosa prema drugim ljudima naglasio je i apostol Matej: „Sve što želite da ljudi čine vama, činite i vi njima! U tome je sav Zakon i Proroci.“ (Matej 7:12)
Koliko je Bogu važno da kršćanin bude vjeran, srdačan, marljiv, dobre naravi, da se kloni prljavoga govora, da rado pomaže, ohrabruje, ako treba opominje ili tješi druge…
Isus toliko voli ljude i želi im pomoći da se poistovjećuje s ljudima u potrebi:
„Nakon toga će kralj reći onima s desne strane: ‘Dođite blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta! Jer bijah gladan, i dadoste mi jesti; bijah žedan, i napojiste me; bijah putnik, i primiste me; bijah go, i obukoste me; bijah bolestan, i pohodiste me; bijah u tamnici, i dođoste k meni.’ Tada će mu reći pravednici: ‘Gospodine, kad te vidjesmo gladna pa ti dadosmo jesti, ili žedna pa ti dadosmo piti? Kad li te vidjesmo kao putnika i primismo te? Ili gola pa te obukosmo? Kad li te vidjesmo bolesna ili u tamnici te dođosmo k tebi?’ Kralj će im odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, meni ste učinili koliko ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće.’“ (Matej 25:34-40)
Isusovim riječima doista ne treba ništa više nadodati.
Autorica: Željka Rupčić
Fotografija: Aaron Owens, Unsplash
