Našao sam se u otvorenoj viziji. Kao da sam lebdio nad Europom (ili kartom Europe). Naizgled mi se činilo sve u redu, ali tada sam počeo prepoznavati određene stvari. Europa je bila prekrivena nekom tamnom masom kao naftom, gustom i gotovo neprobojnom. To sam primijetio kada sam počeo primjećivati kako se iz te mase pokušavaju probiti ljudske glave. Te su glave bile generacije ljudi koje su molile i vapile Bogu za izlićem Duha, i promjenom postojećeg stanja u Europi. Mnogi su se pitali čuje li ih Bog uopće jer je ta tamna masa bila jako pripijena za njihove glave. Vjerujem da je to trenutno stanje na našem kontinentu. Mnogi vjernici žive kao da su pod zatvorenim nebom, imaju dojam kao da Bog ne sluša njihove molitve.
Nakon te slike, odjednom je sa neba doletio bijeli pečat na njemu je pisalo na engleskom REVIVAL – probuđenje.
Zatim sa čuo riječi: PRESUŠENI TOKOVI PONOVNO ĆE SE ISPUNITI I PRETVORITI U RIJEKE KOJE ĆE SE IZLITI NA LICE EUROPE.
Nakon tog sam vidio tu tamu kako se podiže, no sada više nije bila masna, ljepljiva, već je bila poput lagane crne lanene tkanine. Kako je ta tkanina bila podignuta u zrak, odjednom se raspršila poput pepela. Nova Europa je bila sada od zlata.
Malo kasnije sam čuo opet riječi:
STARI ĆE SE DIV PONOVNO PODIĆI!
Autor: Petar Fabijanić
