Thomas Andrew Dorsey , rođen u Villa Rici, Georgia 1899. godine , najpoznatiji kao „Otac gospela“ danas mnogim ljubiteljima u cijelosti je nepoznat.
Otac mu je bio putujući baptistički propovjednik , a majka učiteljica klavira. Nisu imali novca, i iz tog razloga su se selili nekoliko puta, i dok je otac radio raznovrsne poslove, povremeno je i propovijedao. Dorsey je odrastao u oskudici, ali i slušajući oca kako širi radosnu vijest. Njegov šurjak, Phil Plant, lutajući gitarist i skitnica, upoznao ga je sa stilom glazbe koji će se kasnije zvati blues, dok mu je Corrie Hinsman, majčin šurjak , približio bjelački način pjevanja u crkvama, prateći note.
Kao dječak motao se oko kazališta u Atlanti i u njemu se sve više počelo buditi zanimanje za klavir.
Snažno su ga se dojmile Ma Rainey i Bessie Smith koje su pjevale o ljubavi koja je pošla krivo, subotnjim izlascima i kada bi ostale bez riječi, ubacile bi poznati bluzerski jecaj, koji je podsjećao na duhovni način izvođenja pjesama. Trebalo mu je 16 mjeseci da nauči svirati, a posebnim barrelhouse pijano stilom ga je naučio Ed Butler. Počeo je svirati u iznajmljenim prostorima i bordelima, gdje bi mu bila dostupna sva hrana i piće, kao i žene, ali plaća je bila svega dolar ili manje. Nije znao čitati note, i većina glazbenika ga je ismijavala nazivajući ga „Barrelhouse Tom“.
Ipak, 1920. Je uz čitanje naučio i uređivati note. Naporno je radio preko dana, učio i svirao po noći, te je zbog izmorenosti i svega ostaloga doživio živčani slom. U Atlanti je na oporavku kod obitelji počeo razmišljati o svom duhovnom životu.
Našao se na propovjedima pastora Nixa, koji je bio poznat po isprekidanomizgovoru i improvizirajućim pjevanjem, kao i „bluzer“ koji zna naglasiti svoje riječi sa nekim improviziranim riffom na gitari , i naravno zavijao bi, što je Dorseya oduševilo. Pridružio se New Hope Baptist Church, i napisao svoju prvu duhovnu pjesmu „ If I Don’t Get There“.
Na sjeveru su se pjevale mnoge pjesme iz crnačkih crkava, ali na otmjen i rezerviran način iz razloga što su mnogi župljani, svećenici i propovjednici s juga, bili zamoljeni da se ponašaju „civilizirano“. Iako je bio aktivan u crkvi, Dorsey nije odustao od bavljenja bluesa. Počeo je razvijati svoj blues i krenuo na turneju sa Ma Rainey. Primijetio je da ljudi slično reagiraju na Rainey kao i kršćani na Nixa. Pljeskali su , pokazivali emocije, i prepuštali se tom „duhu“ tj. ozračju. Sve više je smatrao kako crkva treba pjevače koji izražavaju svoje emocije, koji improviziraju i približavaju Duha njima . Nakon nekog vremena, postalo mu je loše i sve više se osjećao slabim. To je trajalo mjesecima, dok jednom nakon 2 god, opet nije doživio živčani slom. Pomišljao je čak i na samoubojstvo.
Pastor mu je rekao : „Brate Dorsey, nema potrebe za takvim tužnim licem. Gospodin ima toliko posla za tebe , prije nego što umreš.“ Nedugo nakon toga, piše svoju prvu gospel blues pjesmu naziva „If You See My Savior“ , te spaja svetu glazbu sa svjetovnim bluesom. Umjesto tužnim tekstom, ove pjesme su imale temu nade i otkupljenja. Išao je od crkve do crkve prezentirajući tu vrstu glazbe, no svi su ga odbacivali, smatrajući tu glazbu đavolskom.
Dorsey kaže : „Bio sam izbačen iz najpoznatijih crkava u Chicagu“, no 1930. godine sve se promijenilo. Na National Baptist Convention, pjevačica Willie Mae Fisher predstavila je Dorsyevu“ If you Seen My Savior“. Ona je pjevala, improvizirala, jaukala i svi su bili oduševljeni. Dorsey je prodao 4.000 primjeraka ,te se gospel blues počeo širiti.
Postao je glazbeni direktor u Ebenezer Baptist Church, i vodio zbor, te u veljači osnovao svoj prvi gospel zbor u drugoj najvećoj crkvi u Chicagu, Piligrim Baptist Church. Mnoge crkve su započele osnivati gospel zborove i tražile njegovo vodstvo i pomoć. To se toliko proširilo da je Dorsey 1932. god, postao predsjednik Nacionalne konvencije gospel zborova ( National convention of gospel choirs and choruses) . U kolovozu te godine, dogodila se još jedna tragedija. Dok je Dorsey bio na konvenciji u St. Louisu, primio je telegram da je njegova žena Nettie umrla, rađajući njihovog prvog sina kod kuće. To ga je slomilo. Krivio je Boga i pao u veliku depresiju. Nekoliko dana kasnije, otišao je u šetnju, i našao se u blizini jednog fakulteta. Sjeo je za klavir i zajedno sa suzama riječi su počele padati. Tom je ovako izjavio : „Riječi su padale kao kapljice vode…iz pukotine kamena.“
Te riječi su bile :
“Precious Lord, take my hand,
Lead me on, let me stand.
I am tired, I am weak, I am worn.
Through the storm, through the night,
lead me on to the light.
Take my hand, Precious Lord,
lead me home.”
Tom tvrdi da je ta pjesma došla direktno od Boga, te da je on postao kanal kroz koji Bog govori.
Sve do“ Precious Lord“ , Dorseyeve gospel pjesme su bile pune ritma, sa temom najčešće baziranom na nadi i slavlju, zaobilazeći bluzerski vapaj o teškim vremenima i nesreći. „Precious Lord“ je bila prvi spoj bluesa i gospela, jecaja o ne izdrživoj tuzi bluesa, te iskupljenjem jednostavnim traženjem Gospodina. (Take my hand, lead me home). To je promijenilo njegov pristup pisanju pjesama od tada, pa nadalje. Pjesma je snimljena i izvedena od strane Elvisa Presleya, Mahalie Jackson, Albertine Walker, Arethe Franklin, Clara Ward, Dorothy Norwood, Jima Reevesa, Roy Rogersa i još mnogo drugih, te je ujedino i bila najdraža gospel pjesma vel. Marthina Luthera Kinga Jr. Puštala se i na događanju netom prije njegovog ubojstva, kao i također po njegovoj želji na njegovom sprovodu, koju je izvela Mahalia Jackson, kao i predsjedniku Lyndonu B. Johnsonu.
Velečasni Thomas Dorsey je napisao preko 400 pjesama u svojoj karijeri. Njegove pjesme su obuhvaćale svakodnevni život,uspone, padove,probleme i nudile utjehu i iscjeljenje u Gospodinu. Napisao je poznatu „Peace in the Valley“ najviše izvođenu gospel pjesmu svih vremena . Nju je izvela poznata Mahalia Jackson, koja je postala standard u gospelu. Također je bio i prvi afroamerikanac ubrojen u Nashwille Songwriters Hall of Fame, i prvi u Gospel Music Association Living Hall of Fame.
Njegove pjesme se izvode i dan danas u mnogim crkvama gdje je govorni engleski jezik.
Bez njega grupe poput Dixie Hummingbirds, The Mighty Clouds of joy, The Five Blind Boys, nikada ne bi pjevale sa osjećajem i tolikim emocijama, s kojima ih je njegov gospel blues upoznao. On je bio inspiracija i nekim svjetovnim izvođačima poput Sama Cooka, Al Greena, Jamesa Browna, Ray Charlesa i dr.
Thomas Andrew Dorsey preminuo je 23.siječnja 1993. i ostavio je svijetu pjesme koje sadržavaju sve emocije, od najveće tuge i boli do neizmjerne sreće, te prostor u pjesmama za improvizaciju. Pokazao je izvođačima kako se ispružiti i dopustiti Duhu da dotakne njihovu nutrinu, gdje se ponekad ništa više ne treba reći osim jecaja, kao što su to radili u Villa Rici.
