Mi tražimo, želimo, čeznemo za probuđenjem, no što to uopće znači. Sama riječ probuđenje nosi jako mnogo definicija. Ona označava ponovno buđenje, otvaranje očiju za novi dan – novu paradigmu koju Bog želi dati!

Iako Isus i rani apostoli nisu nikada koristili tu riječ, i ta se riječ u tom kontekstu ne vidi jasno u Pismu,  ipak sve što je Isus radio, sve što su apostoli činili bilo je povezano sa time. Oni su oživljavali i budili sve oko sebe. Ono što mi želimo reći kada koristimo riječ probuđenje je da ustvari želimo vratiti crkvu natrag u život, zdravlje i originalni Božji plan. Vjerujem da smo pozvani otići dalje od crkve koja je opisana u Djelima apostolskim.

Isus i rana crkva su živjeli i djelovali u kontinuiranom okruženju i kulturi probuđenja.

Kultura je karakteristika i znanje određene grupe ljudi, definirano svime: od jezika, religije, socijalnih navika do kuhinje, glazbe ili umjetnosti. Možemo definirati kulturu kao zajedničke, dijeljene uzorke ponašanja, djelovanja, odnosa i razumijevanja koji se uče kroz socijalizaciju. Dakle, ono što mi želimo definirati kao kulturu probuđenja podrazumijeva kako ljudi žive, djeluju, rastu, kakvi su im socijalni odnosi unutar tog pokreta.

Također si trebamo postaviti pitanje koji bi bili ključni elementi koji kreiraju i njeguju kulturu probuđenja. Ovo bi mogli biti neki od njih:

1. Hod u ljubavi

2. Hod u svjetlu

3. Hod u slobodi

 

Hod u ljubavi

Želim početi s pitanjem: Što je ljubav? U 2012. to je bilo najčešće postavljeno pitanje na Googleovoj tražilici. Milijarde ljudi zanima odgovor na to pitanje. Američko izdanje časopisa Guardian napravio je istraživanje – kontaktirali su ljude iz svih dijelova društva. Ovo su neki odgovori do kojih su došli:

– Fizičar je rekao da je ljubav kemija. Ništa drugo osim neuroloških i kemijskih procesa koji se događaju u mozgu.

– Psihoterapeut je rekao da „ljubav ima mnogo oblika“ i objasnio je kako se ljudski um odnosi prema različitim situacijama.

– Filozof je rekao da je ljubav strastveno predanje.

– Pisac je rekao da ljubav pokreće najbolje priče.

– Opatica je rekla da je ljubav slobodna, no da nas ipak veže.

Neke od ovih definicija mi se sviđaju, dok mi se druge baš i ne sviđaju. Imam dojam da je cjelokupna intelektualna sila ovih ljudi promašila cilj. Složio bih se sa time da se ove definicije odnose na to kako mi izražavamo ljubav, no ovo ne predstavlja izvor ljubavi. Izbor je nešto što je u dosegu moje kontrole, no ljubav je nešto, ili bih se čak usudio reći NETKO koga ja uopće ne mogu kontrolirati. Netko veći koji prožima sve. Ljubav je osoba.

U Prvoj Ivanovoj 4:8 Biblija kaže da je Bog ljubav. Srž te ljubavi i lice te ljubavi je izraženo kroz osobu Isusa Krista. Apostol Ivan opisuje svoje iskustvo sa tom ljubavi u prvom poglavlju 1 Ivanove poslanice: „Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo vidjeli očima svojim, što razmotrismo i ruke naše opipaše o Riječi, Životu – da, Život se očitova, i vidjeli smo i svjedočimo, i navješćujemo vam Život vječni, koji bijaše kod Oca i očitova se nama – što smo vidjeli i čuli, navješćujemo i vama da i vi imate zajedništvo s nama. A naše je zajedništvo s Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Kristom. I to vam pišemo da radost naša bude potpuna.“

Kako da hodamo u toj ljubavi? Kako bi to izgledalo da hodamo u nečemu? Onom životu koji je očitovan kroz Isusa? Kako bi to utjecalo na način na koji živimo?

Puno puta kažemo: “Bože, evo me, upotrijebi me.” No, kao što je Bog mogao upotrijebiti magaricu, može i svakoga drugoga, a ipak osoba može i dalje ostati beživotna i neefektivna sama u sebi. Može imati  stvari poput pomazanja, ali još uvijek nedotaknutog srca, nedotaknuta u svojoj nutrini. Nisu li takvi bili farizeji Isusovog vremena? Upravo zato je Isusova poruka bila obraćenje, jer ono podrazumijeva srce, a ne samo djela. U poslanici Kološanima 1:17 otkriva nam se jedna tajna. Krist je u nama, nada slave prebiva u našim srcima po vjeri. Ono što mi trebamo je dozvoliti Kristu da se očituje kroz nas. Kada netko djeluje u tebi on utječe na tvoj:

– Doseg

– Pokretljivost

– Sposobnost

– Utjecaj

– Suštinu

– Sve što dotakneš

Hod u ljubavi izgleda kao hod u jedinstvu sa Kristom. Kada Krist uđe u našu posudu, ona se ispuni slavom.

Druga Korinćanima 4:7-9 govori o tome da mi nosimo blago u glinenim posudama.

 

Hod u svjetlu

“Ako u svjetlosti hodimo, kao što je on u svjetlosti, imamo zajedništvo jedni sa drugima i krv Isusa, Sina njegova čisti nas od svakog grijeha.” (Prva Ivanova 1:7)

Postoji još jedna velika istina. Ljubav o kojoj Bog govori da treba postojati između čovjeka i Njega, također treba postojati i među ljudima. Isus nam je dao novu zapovijed – da ljubimo jedni druge. Rekao je da će po tome svijet prepoznati Njega u nama. Kako to izgleda? Ovo su neka načela:

Naučiti slušati – U današnjoj crkvenoj kulturi mi smo naučili da svatko ima odgovor na sve. Ljudi nam dođu sa problemima i očekuju da ih jednostavno saslušamo, no mi katkada jedva dočekamo da stanu i onda im počnemo “popovati”. Pogledajmo malo oko sebe; jako je malo ljudi spremno uzeti vrijeme kako bi saslušali druge. Moramo naučiti slušati srcem, ne samo ušima. Babilon je mjesto odakle su se ljudi raspršili jer nisu više razumjeli jedni druge. No Krist u svakome je mjesto jedinstva i sastanka i slaganja. Ne dozvolimo da Babilon vlada nad nama. Neka Krist bude uvijek naša glava.

Gostoljubivost – Prva crkva je bila mjesto gostoljubivosti. U Djelima 2 nalazimo opis prve zajednice koja je bila postojana u apostolskom nauku, lomljenju kruha, molitvama i zajedništvu. Zajednički život podrazumijevao je spremnost otvoriti svoj dom za ostale koji pripadaju Kristu, ponuditi im gostoljubivost kao Kristu. Oni su se jedni prema drugima odnosili sa mnogo poštovanja i ljubavi.

Velikodušno srce – Velikodušnost podrazumijeva otvorenost za susresti svaku potrebu. Netko tko nema novca može pokazati svoju velikodušnost dajući svoje vrijeme, pažnju, talente. Katkada nismo velikodušni u govoru. Naš govor mnogo govori o nama. Nažalost, čini mi se da je mnogo lakše kritizirati nego ohrabriti i podići. Također mi ne smijemo zaboraviti financijsku velikodušnost. Biblija nam govori mnogo o tome, iako ljudi pokušavaju to izbjeći. Pismo kaže u Djelima apostolskim 4:32 da nitko u crkvi nije oskudijevao. Velikodušnost je bila na visokom nivou.

 

Hod u slobodi

“Ljubav Kristova nas potpuno obuzima, kada promatramo ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umriješe; i za sve umrije da oni koji žive ne žive više sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu.” (Druga Korinćanima 5:14-15)

Sebičnost, strah i izolacija su, nažalost, danas najrasprostranjenije “bolesti” koje ljudi imaju. Mnogi ljudi su robovi svojih strahova, a tko se boji nije savršen u ljubavi. Niti može dati, a niti primiti ljubav. Kada bi razumjeli ovu istinu, tada bi shvatili da živjeti u slobodi znači dozvoliti Kristu da se očituje kroz nas. Da dozvolimo Njemu da kreira naš dan, i naše živote.

 

Autor: Petar Fabijanić