Svi ponekad patimo. Svi imamo trenutke slabosti. Suze. Svi ponekad zalutamo u noć bez svjetla. Često u tim trenucima slabosti ulazimo u sumnju. Ali istina je da nakon svake noći dolazi svjetlo. Istina je da je Isus svjetlo našeg života, i da nam je najpotrebniji baš u trenucima duševnog mraka. Tim i Paula Beal, imaju predivno svjedočanstvo života u „vjeri prije jutra“ u njihovom sinu.
Od najmanjeg postat će tisuća, kaže Božja riječ što ju često pjevamo u crkvi. Od neznatnog, moćan narod. Pročitajte priču o djetetu Jayken David Bealu, koji je živi primjer te riječi.
Tim i Paula su na prvom pregledu kod ginekologa doznali da su male šanse kako će njihovo drugo dijete preživjeti porod. Ginekolog ih je obavijestio kako fetusu nedostaje pola srca, i sa dvije klijetke njegovo tijelo će imati krvi ali ne i kisika, te će se najvjerojatnije ugušiti u trenutku odvajanja od majke. Statistička procjena je davala samo 2% šansi da živi više od 4 dana, ali i u tom slučaju kvaliteta života bi bila jako loša. Da stvar zvuči gore, doktor je počeo nabrajati i druge probleme – ni ta polovica koja je postojala nije se dobro razvijala, pluća i bubrezi nisu funkcionirali, i stoga ih je doktor savjetovao da abortiraju. Kada su oni to odbili, bolnica ih je obavijestila da neće operirati njihovo dijete zbog male šanse uspjeha.
Bealovi su se nekoliko tjedana prije poroda preselili u Dallas, gdje je dijete rođeno, te nakon poroda postavljeno na aparate. Inicijalne procjene doktora su bile život od tri dana. Nakon prve operacije, doktori su procjenu produljili na dva do tri mjeseca.
Tim i Paula su usprkos negativnim proklamacijama doktora, nazvali svoje dijete Jayken David – Biblijska kombinacija značenja „pobjeda kroz milost za one koje Bog voli.“ Koliku vjeru su to dvoje ljudi morali imati da djetetu bez pola srca daju tako srčano ime!
Njihova je vjera bila nagrađena. Samo devet dana nakon operacije, Jayken se oporavio i doktori su im dopustili da odvedu Jaykena kući. Jedan od doktora, vjernik, sažeo je događaj riječima: „mi kao doktori, nemamo pojma kako se ovo dogodilo.“ Tim i Paula su znali, Bog je dobio prvu bitku za dijete milosti.
Sa dvije godine slijedila je iduća velika operacija. Kako bi omogućili djetetu veću pokretljivost, doktori su trebali „kalibrirati“ srce da šalje više kisika u ruke i noge. Za roditelje Jayken više nije bio isto dijete. Oni su sad znali i voljeli tog malog čovjeka, a on je poznavao i volio njih. Stoga su ih posebno zaboljele izrazito negativne procjene liječnika. Tim se sjeća tog vremena: „Kad je Jayken imao dvije godine, Bog me je naučio što to znači predati sina.“ Tim je doslovno predao sina u ruke onih koji nisu vjerovali u njegovo preživljavanje.
Jayken je preživio.
Pet godina i tri velike operacije kasnije, Jayken je normalan školarac. Kaže da mu je najdraža pjesma „Amazing Grace“ (Predivna milost). Dok njegovi vršnjaci maštaju o astronautima i sportašima, Jayken tvrdi da kad odraste želi biti misionar u Aziji.
U prvom razredu je svojim školskim kolegama tijekom nastave održao i govor. Dijete sa pola srca, i 2% šanse za životom od par tjedana, je drugim klincima ispričao priču o njegovom „polovičnom“ srcu koje je Isus uzeo i popravio, kao što može popraviti i sva druga neispravna srca u školi.
Jayken u svakoj prilici pokazuje ljudima ožiljke na prsima, a onda s osmjehom od uha do uha priča o Spasitelju čije je on sam svjedočanstvo. Njegovi roditelji tvrde da ih sin uči o vjeri, i jedva čekaju vidjeti na koji način će njegov život služiti Bogu.
Mali evangelizator je bio i poticaj muzičaru Joshu Wilsonu da napiše pjesmu „Before the morning“ (Prije jutra). Samu pjesmu pogledajte ispod, a za one kojima je engleski na „bjež-od-mene“ ispod je i prijevod jednog njenog djela.
Pitaš li se zašto moraš prolaziti kroz patnje i boli? Ako postoji Bog koji te voli – gdje je On sad?
Ili možda postoje stvari koje ne možeš vidjeti. I sve te loše stvari koje se događaju te vode prema boljem kraju. Jednog dana, nekako, vidjet ćeš to.
Usudiš li se vjerovati, da postoji razlog za pjesmu? Jer bol koju osjećaš, ne može se usporediti sa radošću koja dolazi.
Zato izdrži, sačekaj na Svjetlo. Stisni zube i izbori dobru borbu. Jer bol koju osjećaš, to je samo tama prije jutra.
Prijatelju, znaš i sam kako će se sve završiti. I znaš kamo na kraju ideš. Samo ne znaš kako ćeš tamo doći – i zato uđi u molitvu.
I izdrži. Jer postoji dobro za one koji vole Boga. Samo, život nije fotografija trenutka. Možda će ti trebati nešto vremena, ali na kraju vidjet ćeš cijelu sliku.
Autor: I. B.
