„Uzmite sav svijet, dajte mi Krista, neću se vratiti nikada!“ „A ovo je vječni život: poznati tebe, jedinog pravog Boga i onoga, koga si poslao, Isusa Krista.“ (Ivan 17:3) Odrastao sam u tradicionalnoj rimokatoličkoj obitelji i primio sve sakramente. U djetinjstvu, kada bih imao neki problem činilo mi se da mi Bog ne bi odgovarao. Bio bih tada vrlo razočaran. Pitao sam se što će mi takav Bog koji je tamo negdje i uopće ne misli na mene…
1991. godine otišao sam na ratište kao dragovoljac i to u 1. gardijsku motoriziranu brigadu – „Tigrove“. Tu sam doživio niz traumatskih događaja, ali i neke koji graniče sa nadnaravnim. Granata bi znala pasti među nas, a mi bi se izvukli bez ogrebotine. Tako je bilo davne 1991. godine kada je granata pala među nas šestoro. Detonacija nas je odbacila nekoliko metara, ali granata nikog nije niti ogrebla. Za boravka na ratištu tri sam puta bio u okruženju. Budući da smo bili u bezizlaznoj situaciji, moji suborci i ja bi počeli moliti. Uvjeren sam da nas je sam Bog izvlačio iz neprijateljskog obruča. To me je potaknulo na razmišljanje: „Kako to da je Bog tada odgovorio na naše vapaje?“
1993. godine izašao sam iz postrojbe. No umjesto da mi bude lakše, bivalo mi je još gore. Rat je ostavio posljedice na moj život. Bio sam u teškoj depresiji, bezvoljan, nisam mogao spavati. Godinama sam išao na tretmane u kojekakve bolnice i ustanove. Moje stanje bi se prividno poboljšalo, no nakon nekog vremena bi se sve opet vratilo na staro.
1997. godine sam se oženio i činilo se kao da će sve biti u redu. Međutim, nakon kratkog vremena sve je krenulo nizbrdo. Došlo je do rastave i ja sam imao još veći teret na sebi, jer sam bio crkveno vjenčan. Međutim, negdje između 2002. i 2003. sreo sam jednog ratnog kolegu i on mi je pričao kako je u jednoj zajednici gdje se slavi Bog. Nekoliko puta sam otišao na seminare i sastanke (karizmatski susreti) i osjećao sam se predivno. No, nisam predao svoje srce Isusu i jako brzo sam se vratio na staro. Povratkom na staro bilo mi je još i gore. Godine 2004. imao sam strašnu automobilsku nesreću u kojoj sam samo čudom preživio. U toj nesreći sam imao viziju. Nasuprot mene je stajao Gospodin Isus Krist obasjan slavom Božjom, a između mene i njega bezdan, provalija. Tada to nisam razumio, ali sada znam da me je Gospodin sačuvao kako bi proslavio svoje Ime kroz moj život te kako bih mu služio.
2007. godine sam upao u financijske poteškoće te imao jednu vezu koja se brzo raspala i također nosila određene posljedice. Bilo mi je jako teško. Nisam vidio izlaza. Slutio sam što mi fali i što mi je falilo cijeli moj život. Znao sam da moram nešto poduzeti. U jedanaestom mjesecu 2007. godine dobio sam letak za kršćanski susret u „Globusu“ na Zagrebačkom velesajmu gdje je gostovao pastor Ryan LeStrange. Vjerujem da se upravo Bog pobrinuo da dobijem taj letak. Na susretu je bio i prije spomenuti ratni kolega. Kada je pastor pozvao ljude koji žele predati svoj život Isusu, ja sam pristupio. Bilo je jako puno ljudi.
Primio sam Isusa, a poslije molitve pristupili su mi ljudi (sada znam da su to bila moja braća iz KC “Riječ Života”) i dali mi jednu kuvertu sa knjižicom za novoobraćene osobe te adresom crkve. Potaknuli su me da se odazovem te me ohrabrili da će mi život biti promijenjen ukoliko ustrajem hoditi sa Bogom. Nakon tjedan dana držao sam letak u ruci i uputio se u crkvu, ali je nisam našao. Nakon tjedan dana pokušao sam ponovo. Ovaj sam put uspio! Na službi sam bio presvjedočen o tome da mi je svo ovo vrijeme zapravo falio Bog. Sada sam ga našao i neću ga napustiti nikada!!! Obećanje o tome da će mi život biti promijenjen ukoliko ustrajem se obistinilo! Bog me oslobodio PTSP-a! Danas živim bez lijekova i imam samopouzdanje. Slobodan sam od depresije! Nisam ovisnik o alkoholu i tabletama! Svjedočim svojim životom mojim suborcima jer slobodu koju imam želim i za njih.
„Čovjek koji živi nerazumno sličan je stoci koja ugiba.“ (Psalam 49:13,21) „On nas istrgnu iz vlasti tame i prenese u Kraljevstvo svoga ljubljenoga Sina.“ (Kol 1:13)
Isuse, volim te najviše!!! Ne želim te napustiti više nikada!!!
Autor: N. T.
