Dogodilo se to početkom 2008. godine, kada me Isus privukao sebi. Do tada sam živio klasičnim životom mladih koji je sadržavao izlaske, opijanje i povremeno konzumiranje marihuane, jer bez tih stvari se nisam znao zabaviti. Zapravo, većinom mi nije bilo do izlazaka i jedva bih čekao kada ću doći kući, ali ipak nisam mogao ostajati kući, jer svi su izlazili i mislio sam da kakav bih to ja bio momak u ranim 20-ima, a da ne izlazim vani i ne „živim život“.
S učenjem i školom nikada nisam imao problema. Karakterno sam malo povučeniji i miran, i općenito se nikada od mene nisu očekivali neki veliki problemi. U konačnici kad sve sagledam, bio sam nezadovoljan. Htio sam nešto više u životu, jer sve te stvari bi me samo kratkoročno ispunile i ubrzo bih opet bio prazan i sam.
Zašto mi je trebao onaj poziv s početka svjedočanstva i zašto baš tad?! Odgovor je jednostavan. Isus dolazi u savršeno vrijeme, u trenutku kad ga najviše trebamo, kad smo Ga spremni pustiti u svoje srce i dozvoliti Mu da nas promijeni. Ne mogu reći da sam prolazio kroz neka teška emotivna razdoblja, depresije, probleme i slično. Uglavnom su to bila pitanja koja su svakom čovjeku prošla bar jednom kroz misli: Kako je sve ovo oko mene nastalo? Je li smrt kraj? Što će biti s mojim životom sutra?… Na sve ovo nitko mi nije mogao dati odgovor koji bi me u potpunosti zadovoljio. Razlog tome je bio što mi ga čovjek nije mogao dati.
Svako malo ova pitanja bi se opet pojavljivala, a ja bih ih uvijek potiskivao. U to vrijeme Isus je počeo djelovati kroz moju prijateljicu kako bi me privukao k sebi (to je Božji princip u većini slučajeva – iskoristiti druge ljude da dođe do tvog srca).
Nakon ne znam koliko vremena i poziva odlučio sam doći na jednu evangelizacijsku službu u Kršćanski Centar “Riječ Života” u Splitu. Tada sam prvi put čuo Božju riječ tako jasno, kao da je samo meni govorila. Niti jedan sakrament koji sam prije toga primio i 10-ak godina vjeronauka nije moglo otvoriti moje srce, već samo pravi Božji doticaj i moja želja i odluka za promjenom. Na toj službi sam spoznao da mi je potreban Spasitelj. Netko tko će mi pomoć promijeniti život, jer to sam nisam mogao. Prihvatio sam Isusa kao svog osobnog Spasitelja, jer zaista, On to i jest. Po prvi put sam se iskreno pokajao za sve svoje grijehe s namjerom da ih više nikada svjesno ne učinim. Od tada svakim danom rastem u spoznaji onoga što Bog ima za moj život i to ne na nekakav kompliciran i nedokučiv način, već jednostavno čitajući Bibliju i slušajući Riječ koja me mijenja i oblikuje.
Ne samo da me Bog oslobodio od prijašnjeg načina razmišljanja i života, već i od glavobolje koja me godinama mučila. Dao mi je sve novo, a ona prijateljica sa početka svjedočanstva mi je postala zaručnica.
Bog stvarno daje sve u izobilju. Zato prihvati Božji poziv i kušaj Njegovu dobrotu i vjernost. On već sada dotiče tvoj život i poziva te, a na tebi je da obratiš pažnju i otvoriš Mu srce. Jer svaki dobar dar dolazi od Njega (upamti to!).
Jer Jahve svojim očima gleda po svoj zemlji da bi se ohrabrili oni kojima je srce iskreno prema Njemu. (2. Ljetopisi 16:9)
Autor: Luka Bojanić
Slika: Hartwig HKD
