Postoje različite definicije vjere jer vjeru možemo opisati na puno načina. Ti se načini međusobno nadopunjuju, odnosno daju nam različite strane onoga što vjera jest. Tako vjeru možemo opisati kao: pouzdanje, vjernost, sustav vjerovanja i slično.
Jedan od načina na koji opisujemo vjeru jest – poslušnost. Pavao kaže: „po komu primismo milost i apostolstvo da na slavu imena njegova k poslušnosti vjere privodimo sve pogane“ (Rimljani 1:5).
Kada kažemo da netko ima vjeru, zapravo kažemo da je ta osoba ušla u poslušnost Bogu i Njegovoj riječi, odnosno Njegovom nauku. Zbog toga Pavao hvali Rimljane i kaže im: „Bijaste robovi grijeha, ali ste, hvala Bogu, od srca postali poslušni pravilu nauka koji vam je povjeren.“ (Rimljani 6:17)
U poslanici Titu, Pavao potiče Tita na ovo: „Podsjećaj ih (vjernike) da se podlažu poglavarstvima i vlastima, da budu poslušni, spremni na svako dobro djelo“ (Titu 3:1).
Petar u svojoj prvoj poslanici piše: „izabranima po predznanju Boga Oca, posvećenjem Duha; izabranima da budu poslušni te poškropljeni krvlju Isusa Krista. Punina vam milosti i mira!“ (1.Petrova1:2) Petar nam, između ostalog, govori kako smo izabrani da budemo poslušni Bogu. U četrnaestom stihu istog poglavlja on kaže: „Kao poslušna djeca ne predajte se prijašnjim požudama iz doba vašega neznanja“.
Kroz proroka Izaiju Bog nam kaže: „Htjednete l’ me poslušati, uživat ćete plodove zemaljske. U buntovništvu ako ustrajete, proždrijet će vas mač. Tako usta Jahvina govorahu.“ (Izaija 1:19,20)
Iz navedenih stihova očito je da Bog od vjernika traži poslušnost i da ta poslušnost donosi blagoslov.
Bog je Bog reda
Poslušnost omogućuje red i mir. Biblija uči da je Bog – Bog reda, a ne nereda. Da bi poslušnost mogla postojati, nužno je da postoji određeni zakon ili pravilo. Ako nema pravila ili zakona, tada ne možemo biti poslušni. Nažalost, poslušnost nije naša uobičajena vrlina. Oni koji je imaju, sigurno su se potrudili da je steknu i puno puta su se borili s neposlušnošću, odnosno buntovnošću, osobito u ovom desetljeću kada svi traže što više slobode , slobodne volje ( samovolje). Biblija to i najavljuje kada kaže: „Razmahat će se bezakonje i ohladnjeti ljubav mnogih. Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen.“ (Matej 24:12,13) Ako iskreno promotrimo svijet u kojem živimo, uvidjet ćemo da on ide sve dalje i dalje od Božjih zakona, odnosno pravila. To možemo zapaziti kod nevjernih, ali i kod vjernih. Sve veći broj ljudi odbacuje pravila i traži sve više prava ili slobode. To stvara nered – kako u svijetu, tako i u crkvi. Zbog toga se u svijetu podižu različiti anarhistički pokreti, koji funkcioniraju na bazi bunta. Organizirani u stranke, oni dobivaju značajnu podršku ljudi, kao što je primjer i kod nas.
Izvor neposlušnosti
„A Samuel odvrati: Jesu li Jahvi milije paljenice i klanice nego poslušnost njegovu glasu? Znaj, poslušnost je vrednija od najbolje žrtve, pokornost je bolja od ovnujske pretiline. Nepokornost je kao grijeh čaranja, samovolja je kao zločin s idolima. Ti si odbacio riječ Jahvinu, zato je Jahve odbacio tebe da ne budeš više kralj!“ (1. Samuelova 15:22,23)
U dvadeset drugom stihu 1. Samuelove otkrivamo da Bog cijeni poslušnost ili pokornost više od najbolje žrtve. U sljedećem pak stihu On izjednačava nepokornost s čaranjem, a samovolju s idolopoklonstvom. To znači da su neposlušni ljudi zapravo začarani. Zbog toga Pavao kaže: „O nerazumni Galaćani! Tko li vas je to začarao tako da ne budete poslušni istini – vas kojima je raspeti Isus Krist bio tako jasno predočen?“ (Galaćani 3:1) Iz navedenog je stiha očito da su vjernici te crkve došli pod utjecaj i moć čaranja. Zbog te su čarke oni postali neposlušni istini Božje riječi. Iako im je Isus (Riječ) jasno naviješten, oni ga nisu “vidjeli i čuli”. O tome Bog govori i kroz Ezekiela: „Opet mi dođe riječ Jahvina: “Sine čovječji! Ti boraviš u rodu buntovnom koji ima oči, a ne vidi, uši ima, a ne čuje, jer su rod buntovnički.“ (Ezekiel 12:1,2) Iz navedenih je stihova jasno da osoba koja u sebi ima neposlušnost ili buntovništvo ne može primiti spoznaju, odnosno ne može čuti ono što Bog govori. Ona ima oči, a ne vidi, ima uši, a ne čuje. Osobno sam vidio mnoge vjernike i nevjernike koji su takvi. Iako im je istina jasno predočena, oni je ni ne vide ni ne čuju. Oni su zarobljeni vračarskim duhom i taj im je duh zamutio dušu – misli, osjećaje i volju. Oni sjede u crkvi, slušaju propovijedi, gledaju druge ljude kojima Bog govori i u kojima Bog radi, ali oni ništa ne vide i ne osjećaju. Oni mogu čuti samo ljude koji su pod utjecajem istog duha, odnosno one kojima taj zloduh dopusti da ih čuju. U tom slučaju zloduh ih vodi izvan savršene Božje volje, izvan glavnog toka djelovanja Duha Svetog, na niže otkrivenje, manje pomazanje i manje učinkovitu crkvu, ili čak u krivovjerje. Time zloduh želi oslabiti mjesto i službu koju Bog primarno koristi, a ljudima ukrasti blagoslove i žetvu. Zbog toga što su im onečišćeni osjećaji, misli i volja, ti ljudi trebaju očišćenje duše, odnosno oslobođenje.
Druga stvar koju nam Samuel kaže je to da je samovolja idolopoklonstvo, a prema novom zavjetu idolopoklonstvo je smrtni grijeh: ono sprečava ljude da uđu u kraljevstvo Božje i čini da budu bačeni u ognjeno jezero – pakao. (Pogledaj 1 Korinćanima 6:9,10 i Otkrivenje 21:8)
Ima li izlaza
Hvala Bogu, postoji rješenje. Kao što sam već naveo, ljudi koji su pod utjecajem vračarskog duha imaju onečišćenu dušu i trebaju njeno očišćenje. Kako se to može dogoditi? Kroz poslušnost istini. Riječ kaže: „Pošto ste posluhom istini očistili duše svoje za nehinjeno bratoljublje, od srca žarko ljubite jedni druge“ (1.Petrova 1:22). Ovo je naizgled jako jednostavno, no moramo razumjeti da zloduh kroz laž i nevjeru drži osobu pod svojom kontrolom. On ju ne želi tako lako pustiti i uvjerio ju je da je ona u pravu i da je njeno ponašanje u redu. Takvoj osobi ne paše to što ona zna što piše u Bibliji, ili što joj svjedoči neka osoba ili Duh Sveti u njoj. No zloduh to stalno “ušutkava” i odvlači joj pozornost drugim argumentima ili stvarima. Budući da je u pitanju zloduh, on ne igra fer. Zbog toga je osobi izvanredno teško poslušati i podložiti se istini ili ljudima koji je zastupaju. Ona to može učiniti ako odluči prihvatiti argument Božje upute, ali mora to učiniti svojom voljom, usprkos osjećajima i mislima koje se tome opiru. Ona mora reći sebi: Bog to traži od mene i ja ću to učiniti; stoji pisano i ja ću to provesti, ja ću se podložiti Riječi.
U stvarima poslušnosti ili neposlušnosti određenu ulogu sigurno igraju i Božji službenici. Najčešće su oni učitelji, posrednici ili pozivatelji na poslušnost Bogu i Njegovoj riječi. Zbog toga Riječ poziva ljude na poslušnost i podložnost službenicima. (Vidi Hebrejima 13:17) U tom slučaju (kada su u pitanju ljudi) osobe su najvjerojatnije razvile neke negativne emocije ili mišljenja prema službenicima, što dodatno opterećuje situaciju. Ponekad nije u pitanju službenik, već neki brat ili sestra, no osobi je jako teško priznati sebi i drugima da je bila u krivu, što također otežava oslobođenje.
Usprkos svemu, to se može i mora učiniti. Moramo priznati sebi i drugima da smo bili neposlušni istini, da smo bili u krivu. Previše gubimo ako ne priznajemo i Bog nas u svojoj ljubavi poziva da to učinimo. Ako dovoljno ljubimo Boga, mi ćemo to učiniti, a Bog će nam pomoći i dati uspjeh.
Autor: Damir Šićko Alić
