“I kao što je onda, onaj koji je rođen po tijelu, progonio onoga koji je rođen po Duhu, tako je i sada.” (Galaćanima 4:29)
U osamdesetima se u bivšoj Jugoslaviji počelo događati duhovno buđenje u kojem su bitnu ulogu igrali neki ljudi koji su tada bili dio pentekostne crkve. Uz pomoć stranih službenika i tiskanje knjiga od Kennetha Hagina, Dereka Princa i drugih, riječ Božja i Duh Sveti punili su konferencije po hotelima, sportskim dvoranama i crkvama. Mnogi rimokatolici su bili otvoreni za Boga i riječ Božju. No, onda se oko 86. i 87. dogodila promjena. Biskup, Franjo Kuharić je utjecao na neke od rimokatolika koji su bili otvoreni za ono što je Bog radio, a pod utjecajem inozemnih sponzora, domaći voditelji su se okrenuli protiv stvari i službenika koji su bili inspiracija mnogima. Počeli su pisati protiv njih kao lažnih službenika, krivovjeraca. Označili su Dereka Princa, Kennetha Hagina i druge kao krivovjerce i tako su praktično zaustavili ono što je Bog činio.
Zašto govorim o tome? Zato što Đavo često koristi istu strategiju da zaustavi ono što Bog radi. On nastoji ocrniti one službenike koji su pomazani i poslani od Boga da donesu Božju poruku i pomazanje aktualnoj generaciji. On govori ili piše kroz različite ljude protiv službenika i crkvi koje Bog koristi da donesu riječ i pomazanje Božje. Na žalost, u tome najčešće koristi ljude koji su vjernici, koji se kobajagi bore za istinu i čistoću vjere. U svojoj tjelesnosti, ti ljudi nemaju vjeru da prihvate ono što Bog govori današnjoj generaciji ili ne razumiju djelovanje Duha na određeni način. Zbog toga pišu protiv određenih manifestacija ili učenja koja se događaju na službama tih službenika i tako, možda nesvjesno, postaju sluge đavla, jer rade protiv onoga što Bog radi.
Autor: Damir Šićko Alić
