Za naklonost je potreban discipliniran um usmjeren prema odnosu s Duhom Svetim. Moramo se fokusirati na Njega. Kao što Pavao piše u Kološanima 3:2 – „Svraćajte misao na ono što je gore, ne na ono što je na zemlji.“ Da bismo voljeli Boga, mi moramo pustiti da naš um počiva u Njegovoj prirodi. Razmišljanje je ključ intimnosti. Mi trebamo dugo i snažno razmišljati o tome tko je Bog, zadržavajući neraskidivo zajedništvo s Njim.
„U svakoj prilici zahvaljujte, jer je to za vas volja Božja u Kristu Isusu!“, napisao je Pavao u Solunjanima 1. Intimnost ima glas – zahvalnost. Trebamo biti iznimno vokalni u našoj zahvalnosti, čineći to praktično. Prava se intimnost ne može sakriti zbog njezine transformirajuće sile. Kada naučiš kako ostati u Božjoj prisutnosti – da „se očuvate“ u ljubavi Božjoj, kao što to piše Juda 24 – ti dobivaš naklonost i budućnost s potpuno ispunjenim proročanstvom. Naklonost raste iz srca Božjeg za nas, i On nas stavlja na mjesto kontinuiranih blagoslova.
Bog nas želi preoblikovati da budemo poput Njega. Dobrota koju On razvija u svakom od nas može nadvladati zlo koje se širi svijetom. Intimnost s Bogom proizvodi dobrotu u svakom od nas, i ta dobrota može dotaknuti cijelu zajednicu. Što ako je naklonost u tvom životu kao kišobran koji može pokriti cijelo tvoje susjedstvo, crkvu ili čak i grad? Što ako je naklonost nad tvojom crkvom tako velika da ona može pokriti i blagosloviti tisuće ljudi u gradu? Kada mi kao vjernici ne živimo u Božjoj naklonosti, mi dopuštamo zlu da cvjeta oko nas.
Zamisli zajednicu zaštićenu i unaprijeđenu zbog Božje naklonosti! To sve počinje kada se kršćani zaljube u Isusa i šire Njegovu dobrotu ljudima u svojoj okolini. Što ako Bog odluči da ti budeš toliko pun Njegove prisutnosti da nitko oko tebe neće biti pošteđen blagoslova? Što ako je tvoja uloga da ideš i donosiš blagoslov do što je moguće više ljudi?
Što ako je Bog obilježio specifičan teritorij za tebe koji trebaš pokriti Njegovim blagoslovima i dobrotom? Važno je da istražimo sadašnju razinu naklonosti. Mi trebamo donijeti našu naklonost van i raširiti ju. Kao što je rasla naklonost prema Isusu od strane Boga i ljudi, tako i mi trebamo otkriti obje strane naklonosti. Bog želi da iskoristimo našu naklonost s onima oko nas, zauzimajući što je više moguće teritorija za Njegovo Kraljevstvo.
Trebalo je dugo vremena da stari Izraelci nauče ovaj princip. Kada je Mojsije poslao dvanaest špijuna u Kanaan, samo su se Kaleb i Jošua vratili spremni da iskoriste Božju naklonost u svoju korist. Svi ostali bili su prestrašeni od Kanaanskih gradova i vojske. U Brojevima 13:33 vidimo kako strah nadvladava naklonost – „Vidjesmo ondje i divove – Anakovo potomstvo divova. Činilo nam se da smo prema njima kao skakavci.“ Ali Kaleb i Jošua su znali da imaju naklonost i proročku riječ za obećanu zemlju.
Oni su pokušavali objasniti da je Bog njima dao prednost, ali Izraelci nisu slušali, kao što čitamo u Brojevima 14:7-10: „Zemlja kroz koju smo prošli da je istražimo izvanredno je dobra. Ako nam Jahve bude dobrostiv, u tu će nas zemlju dovesti, i dat će nam je. To je zemlja u kojoj teče med i mlijeko. Samo, nemojte se buniti protiv Jahve! Ne bojte se naroda one zemlje; ta on je zalogaj za nas. Oni su bez zaštite, a s nama je Jahve! Ne bojte ih se!“, ali zajednica ih je mislila kamenovati.
Nitko nije Izraelcima rekao da se osjećaju poput skakavaca; oni su jednostavno preuzeli tu ličnost. Na kraju, Bog je morao čekati da izraste nova generacija Izraelaca koji su voljni iskoristiti Njegovu naklonost što je više moguće. Kada Bog stavi diva ispred nas, to je da nas inspirira da uvidimo kolika je zaista Njegova naklonost prema nama. Divovi nas ne smiju plašiti; oni nas trebaju raspaliti zbog pobjede koja će doći.
Naklonost može nadvladati prepreke ispred nas. Bog će često dopustiti da stvar tako naraste da nam se čini prevelika da je nadvladamo. Sada je to Njegov način kojim nas iskušava da iskoristimo naklonost kao potpunu prednost. Kada se tinejdžer David suočio s Golijatom, sve što je on imao bila je praćka, i proročko obećanje da će on jednom biti kralj. David se mogao kao i Šaul sakriti, da netko drugi to obavi. Naposljetku, Golijat nije bio njegova bitka. Ali David je htio raširiti svoju naklonost. U trenu oka, David je od pastira tinejdžera postao ratni heroj. To je moć Božje naklonosti.
Autor: Graham Cooke
