Hvalili su Boga i zato uživali naklonost svega naroda. A Gospodin je svaki dan pripajao Crkvi one koji se spasavahu.
Živimo u vrijeme kada individualizam snažno utječe na ponašanje ljudi – kako nevjernih, tako i vjernih. Ovakav svjetonazor čini da su mnogi ljudi individualisti koji se ne žele uklopiti u cjelinu i podrediti onima koji su voditelji. Takvi ljudi često postanu uzrok problema u crkvama i zbog toga se povlače iz crkvi. Neki od takvih ljudi imaju ambiciju osnovati svoju vlastitu crkvu. Zbog toga bih volio kratko spomenuti dvije važne teme. Jedna tema je „Kakav odnos vjernici trebaju imati prema Crkvi?“ A druga je: „Kakav odnos vjernici trebaju imati prema crkvenim voditeljima?“
Kakav odnos vjernici trebaju imati prema crkvi?
Danas, značajan broj vjernika izbjegava povezanost s Crkvom. Oni vjeruju u Boga, ali ne žele biti dijelom organizirane crkve. Razlozi tomu su različiti problemi. Primjerice, nedostatak vjerodostojnosti crkve ili crkvenih službenika. Drugi česti razlozi su osobni sukobi s nekim u crkvi ili nevoljnost za ulazak u proces duhovne zrelosti i posvećenja. Uz današnju razinu individualizma i netolerancije na teškoće, ljudi vrlo lako napuštaju Crkvu, kreiraju svoja vjerovanja i svoju vrstu pobožnosti. Je li to Bogu ugodno i što Biblija i ranocrkveni oci kažu o tome
Sam Novi zavjet nam o toj temi ne govori puno. Što je razlog, ne možemo biti sigurni, ali mogući razlog je da takav problem nije bio značajno prisutan u Crkvi. U Djelima apostolskim čitamo da je Duh Sveti pripajao Crkvi one koji su primali spasenje (Djela apostolska 2:41,47; 9:31)
U Hebrejima 10:25 Gospodin nam kaže: „Ne ostavljajmo kako neki običavaju, svoga vlastitog sastanka, već se međusobno sokolimo.“
Što nam o tome kažu neki od crkvenih otaca?
Ignacije (oko 105.god.): „Onaj koji se ne sastaje s Crkvom, time pokazuje svoju oholost i tako osuđuje samog sebe.“
Irenej (oko 180.god.): „Rečeno je: U crkvi je Bog postavio apostole, proroke, učitelje’ i sve druge stvari po kojima Duh Sveti radi. Oni koji se ne pridruže Crkvi, nisu dionici ovih stvari. Oni sami sebe zavaravaju svojim perverznim (izopačenim) razmišljanjima i sramotnim ponašanjem. Gdje je Crkva, tu je Duh Božji. Gdje je Duh Božji, tu je Crkva i svaka vrsta milosti.“
Firmalion (oko 256.god): „Prema Pjesmi nad pjesmama, Crkva je ograđen vrt sa izvorom – raj s plodovima jabuka… I Noina arka nije bila ništa drugo do simbol Crkve Kristove. Svi oni koji su izvan (Noine) arke su propali. Oni koji su spašeni nalazili su se unutar arke.“
Što iz navedenog možemo zaključiti? Zaključak je da Bog želi pridružiti lokalnoj crkvi svakog vjernika. Možemo zaključiti kako Bog želi da vjernici redovito posjećuju crkvene sastanke. Jednako tako uviđamo da vjernik koji nije pridružen Crkvi izlaže sebe velikoj opasnosti; uskraćuje sebi blagoslove koje je Bog stavio unutar Crkve: od službenika do sakramenata i ohrabrenja koje može primiti kroz svoje sestre i braću. Kroz ovlaštene službenike pojedinac ima zaštitu i vodstvo, pouku i služenje, koje bez njih nema. Samo dok je u Crkvi, vjernik može naučiti rješavati nerazumijevanje i sukobe koji nastaju u doticaju s drugim ljudima. U Crkvi možemo iskazati ljubav, prakticirati praštanje, priznati svoje slabosti i pogreške. Kroz svoje služenje možemo skupiti plodove i djela koji će nam pripraviti blago na nebu. Na kraju, recimo da je jako čudno da netko želi provesti vječnost u raju gdje će završiti svi vjerni, ali ne želi ovdje na zemlji imati kontakt s njima. Što nam to govori? Što to govori Bogu o nama?
Autor: Damir Šićko Alić
