Još jedno dijete? Zar želiš da umremo? ispalila je moja žena, valjda bez razmišljanja. Nisam niti stigao odgovoriti, a moja se žena tog svog pitanja više i ne sjeća.
Ipak, kao da je Bog čuo njezin “vapaj” i …nadahnuo je da poželi još jedno dijete. Došao je drugi sin, i mislim si …napisati ću članak o tome kako je to predivno, ali nikako stići. Bog radi. Sad već imamo treće dijete i s njim definitivno i ono što je moja žena znala od početka …umiranje sebi.
S troje djece, vjerujte mi, proces umiranja (sebi) je doista ubrzan. Gura te na granice vlastitih snaga, pameti, živaca, ljubavi. Kad uvidiš koliko si malen, tanak po svakom od tih pitanja …shvatiš i koliko imaš biti zahvalan za zdravlje, posao, te koliko smo blagoslovljeni što imamo jedno drugo za životni izbor, pomoć, partnera. Više si nismo “rame za plakanje”, jer za to nemamo vremena. Puno češće smo “rame za bljucanje” naših bebica i tada rutinski brišemo sebe, sofu, pod …presvlačimo bebu, sebe, brišemo pod …
Neprospavane noći – evo nas, stižemo vam u zagrljaj. Hranjenja, presvlačenja, uspavljivanja, šetnje, igre, učenje s najstarijim koji je školarac. Ponekad se sretnemo u hodniku, u gluho doba noći, svatko na svom zadatku, s nekom bočicom, ili pak rutinski prazniš perilicu …
Nipošto ne smatram da se možemo mjeriti sa roditeljima koji se bave s više od troje djece. Svako novo dijete otvara vrata nove dimenzije u vanvremenskoj, vanprostornoj sferi “umiranja sebi”. Što si nekad htio – otprilike zaboravi, druženja, služenja …sve je palo u treći plan, jer to troje djece te treba 24/7 i ljubomorno je na svaku minutu koju prekomjerno posvetiš “starim navikama”. Favoriziranja ne smije biti, ali kako uopće objasniti djetetu od dvije godine da ovaj sa devet mjeseci “traži/treba više pažnje”, ili pak ovom sa devet godina da je on bio sin jedinac punih sedam godina i “imao nas samo za sebe”?
Ako vam se to čini neprivlačnim – ne mogu vas kriviti. Sve ljepote roditeljstva najčešće ne stižemo dočarati ni sebi, ni drugima ,…jer za to (osim inspiracije) treba i vremena, snage, a toga kronično manjka. Kad ih navečer sve spremiš u krpe …s ona dva atoma snage osobna higijena je Mount Everest nakon kojeg se možeš samo otkotrljati u najbliže krpe i znati da neće dugo proći do prvog buđenja, hranjenja, previjanja itd.
Troje djece nije samo “množenje s tri”, jer njihova interakcija čini odgoj ljepšim, ali i zahtjevnijim. Djeca su iskušenje za svaki odnos. Pokazuju se sve “nesavršnosti”, ali ujedno su i pravi mali magnet, koji drži čak i širu obitelj na okupu, zabavljenu, zaokupljenu tim “novim životom”.
Ne žalim se. Klinci su super. Oni su točno ono što trebaju biti, kao što smo i mi to bili u naše doba. U njima se doista može uživati, pružaju ti toliko puno …dok još ne znaju ni hodati, ni pričati …oni pokazuju privrženost, nježnost, razumijevanje, čak i humor. Bog je doista u njih, kao i sve nas, stavio toliko puno, i razumljivo je da to treba i čuvati, da bi uz-raslo, postalo ono što je Bog zamislio od početka. Koliko su različiti od početka, koliko se međusobno vole, ali tek uče živjeti zajedno …to doista nadahnjuje, mijenja viđenje sebe samog, ljudi koje si sretao, ili onih s kojima si se rastao. Naprosto neprocjenjivo!
Biti roditelj meni znači svakodnevno, opetovano postajati svjestan i prihvaćati da ne živiš više za sebe. Ne kažem da je to jedini Put osobne promjene, ali zasigurno je put za mnoge i to je doista veličanstveno. Postaviti jedno dijete na noge, iliti “napraviti od njega čovjeka” uz Božju pomoć – to je veliko. Tko primi dijete, primio je mene, kaže Isus, i na mnoge načine je to tako. Od svih uloga u kojima sam se nalazio i prepoznavao …uloga supruga i oca je V-R-H.
Svaki dan, kroz niz sitnica i situacija …otkriva mi srce Oca, kakav je On zapravo s nama i kako ga neke naše odluke, izbori mogu čak i zaboljeti. Dijete ne odgajaš u vakuumu, ono ti na mala vrata donosi u dom svega i svačega. Gdje su granice? Kako prepoznati “uljeze” koji mu mogu ukrasti odmor, radost, hrabrost za pobjede, korisno vrijeme? U svemu tome postajati svaki dan sve više jasan, dosljedan, vjeran, postojan, strpljiv, u svakoj tegobi radostan, optimističan, inovativan, poučan, suosjećajan, spreman ispričati se, dočekati, vjerovati …ma triatlon je dječja igra prema ovome. Doista ne možeš sam – trebaš Boga više no ikada, jer više i nije (samo) tvoj život u pitanju. Zapravo, prava igra riječi da: novi život donosi smrt starome. To svi nanovorođeni znaju, da “novo je evo nastalo”, ali da i nakon toga sa svakim djetetom imaš sebi mrijeti, da bi živio bolje i kao bolja osoba, pomireniji sa sobom, suobličeniji Kristu…to tek spoznajem.
Autor: K. C.
