Prije svega, ovo želim iznijeti kao ohrabrenje, smjernicu. Moj osobni uvid u đavolsko djelovanje i napad na Istinu. Molim da razumijete da ne iznosim ovo kao ključ uspjeha u vašem cjelokupnom kršćanskom životu koji će vam donijeti konačnu pobjedu.
Jedan od duhovnih napada, koje na ovom području, u ovom vremenu, proživljavaju mnogi u Kristovom Tijelu, je napad duha Zavođenja, laži i obmane. Ovaj demon, duh zavođenja, laži i obmane, isti je duh koji je opsjeo Abšaloma, sina izraelskog kralja Davida. Jednom, kad mu je oprošten grijeh, kad se svojom atraktivnom pojavom, svojom karizmom, slatkorječivošću, Abšalom “uvukao pod kožu Božjem narodu”; počeo je, s punom slobodom, provoditi svoje vlastite, egoistične ambicije. U tome nije prezao čak niti tražiti smrt svoga oca Davida, Božjeg pomazanika. Za svoj naum, uspio je zadobiti mnoge iz Božjeg naroda.
2. knjiga Samuelova 15:2-6, opisuje jedno od takvih njegovih djela: “ABŠALOM JE U RANO JUTRO STAJAO KRAJ PUTA KOJI VODI DO GRADSKIH VRATA; I TKO GOD JE IMAO KAKVU PARNICU TE IŠAO KRALJU NA SUD, ABŠALOM BI GA DOZVAO K SEBI I PITAO: ‘Iz kojega si grada?’ A KAD BI OVAJ ODGOVORIO: ‘Tvoj je sluga iz toga i toga plemena’, TADA BI MU ABŠALOM REKAO: ‘Vidiš, tvoja je stvar dobra i pravedna’. A KAD BI MU SE TKO PRIBLIŽIO DA MU SE POKLONI, ON BI PRUŽIO RUKU, PRIVUKAO GA K SEBI I POLJUBIO”.
Možemo se, kao i Božji narod u to vrijeme, naći prevarenima, zavedenima i obmanutima. Ali, jao nama ako, poput Abšaloma, iako pod kraljevom i Božjom milosti, nastojimo oko samopromocije, djelujući tako da se koristimo našom društvenom ili kršćanskom titulom, našom atraktivnošću, budemo poduzetni u licemjerju – grleći javno i ljubeći – zavodeći one koji još uvijek nemaju dovoljno razvijena osjetila za razlikovanje dobra i zla; dok nam je srce nadahnuto demonskim ciljem: ukloniti iz naše sredine Božje pomazanike.
Gospodin je milostiv svom narodu i daje mu priliku da se izbori za pravednost na Njegov način – Ne tjelesnom silom niti snagom, već kroz molitvu, i Božjim duhom. I nije dovoljno, kad su Abšalomi već uklonjeni, kad su mnogi koji su bili prevareni, zavedeni i obmanuti već pali (duhovno) mrtvi; reći: “Mi smo pobijedili. Istrgli smo se iz tog svijeta tame. Sve ostavljamo iza sebe. A sada…, mi idemo dalje, jurišamo naprijed”. Ne. Treba zastati, razmisliti o svome udjelu u svemu što se dogodilo, uočiti vlastiti grijeh; pitati se – “jesam li i ja posrnuo?, u kojoj mjeri sam ja bio pod utjecajem ovih duhova?”
Ako si pritisnut, zbunjen ovakvim događanjima; osjećaš se pregaženo, poraženo; a ipak si odlučio/odlučila ostati na strani Božjih slugu, Božjih pomazanika i Njegove Istine, znaj – Bog te priprema kako bi mogao/mogla primiti veći blagoslov. On te priprema za uspjeh. Ta vatra dolazi da pročisti tvoju vjeru, da te iskuša – Hoćeš li ostati vjeran do kraja. Apostol Petar je to živio, i govori vjernima u jednoj svojoj poslanici: “PRESTANITE SE ČUDITI, LJUBLJENI, KAO DA VAM SE ŠTO NEOBIČNO DOGAĐA – POŽARU KOJI BIJESNI MEĐU VAMA DA VAS ISKUŠA!” (1. Petrova 4:12).
Ali: “ZATO ĆETE KLICATI OD RADOSTI, IAKO SE JEDAN ČAS – AKO TO MORA BITI – BUDETE OŽALOSTILI RAZNIM KUŠNJAMA, DA SE VRIJEDNOST VAŠE VJERE, DRAGOCJENIJA OD PROPADLJIVOG ZLATA KOJE SE KUŠA U VATRI, POKAŽE NA HVALU, SLAVU I ČAST …” (1. Petrova 1:6,7)
Autor: Darko Glešić
