“Ispovijedajte dakle jedan drugome grijehe…” (Jakovljeva 5:16)
Ovi, i stihovi poput: “…nego, jedni druge smatrajte višima od sebe…” (Filipljanima 2:3); kao da su se našli u tuđoj Bibliji. Često ih samo površno preletimo. Apostol Pavao je iznosio svoju obranu pred ondašnjim kršćanima i između ostalog rekao: “Zar nisam i ja apostol?!”; “Nisam li i ja vidio Gospodina?!” U stvari je govorio: “Zar ja nisam jednako dostojan….”
Nije se uzdizao iznad drugih Božjih službenika. Nije prozivao i zahtijevao da mu se iskaže neka posebna čast – njemu kao osobi, mjestu na kojem se nalazio u Kristovom tijelu ili službi koju je vršio. Htio je među njima biti JEDNAK. I ako stvarno želiš iskreno služiti Gospodina, ne želiš biti iznad drugih, kao što ne želiš biti ispod… Želiš biti jednak. Jakov je to jednako tako razumio. I ponudio kršćanima izvrsno rješenje protiv osobnog uzdizanja i ponosa: “Ispovijedajte grijehe jedni drugima”.
Ovo je izvanredna zaštita našega zdravlja (u nastavku stiha). Je li lako? Ne, nije! Ispovijedajući svoj osobni grijeh, stavljaš se u poziciju ranjivosti – mogu te omalovažiti, ismijati, osramotiti, pa čak i prezreti i odbaciti. Ipak, Riječ Božja nam kaže da “nitko nije bez grijeha” i “tko kaže da nema grijeha – taj laže”. Dakle, hoću li biti iskren pred svojim bratom ili stvari prepustiti slučaju i pokazati se kao lažac pred Bogom, pitanje je moje osobne odluke.
Vjerujem, složit će te se sa mnom, da je Jakov bio ponizni sluga Isusa Krista. I sigurno, nije poučavao nešto što i sam nije činio. I apostol Jakov je imao nekog brata kojem je ispovijedao svoje grijehe. Sam Gospodin nas poziva na to.
Da to postane naš stil života, naša svakodnevica. Tako ćemo očvrsnuti naše zajedništvo, postavit ćemo granice našim tjelesnim prohtjevima, sačuvat ćemo se od tajnih grijeha, zaštiti ćemo život našega brata, naš život će imati snažnije svjedočanstvo o Isusu Kristu, jasno i vidljivo svjedočanstvo u ovoj preljubotvornoj generaciji te vidljivo poput grada na gori.
Božji blagoslov vam želim!
Autor: Darko Glešić
