Što se tiče upotrebe Njegovog Imena u molitvi, Isus je rekao: “Do sada niste ništa U MOJE Ime molili. Molite i primit ćete da vaša radost bude potpuna.” (Ivan 16:24)
“Do sada” znači do ovog trenutka ili do ovog vremena. Drugim riječima, do trenutka kada je Isus ovo govorio svojim učenicima, oni nisu ništa molili u Njegovo Ime.
Sada im on govori o “novom danu” na zemlji i kaže im: “Molite i primit ćete da vaša radost bude potpuna.”
Ne, mi ne molimo “u Isusovu korist”. Moliti “u Isusovu korist” nije isto što i moliti u Njegovo Ime. Mi molimo zbog nas. Nije Isus taj koji treba izlječenje, nego smo mi ti kojima je ono potrebno. Nije Isus taj koji treba odgovore na molitve. Mi ih trebamo. Zbog manjkavog znanja o ovom predmetu, mnoge su molitve ostale neuslišane i nisu imale učinka ni rezultata, jer su ljudi molili zbog Isusa (zbog Krista mi te molimo…) umjesto u Ime Isusa.
Ovdje u Ivanu, Isus ne samo da nam dopušta da upotrebljavamo Njegovo Ime u molitvi Novog saveza, nego nam objavljuje da će molitva koja se moli u Njegovo Ime imati za njega posebnu važnost.
“…Zaista, zaista, kažem vam, ako što zamolite od Oca U MOJE IME, dat će vam.” (Ivan 16:23)
Zapazite što Isus govori: vi tražite od Oca u moje Ime, ja ću pritom dati svoju podršku i Otac će vam ispuniti.
Kakvo predivno obećanje za molitvu! No, pored svega toga, mi smo ta obećanja razvodnili i ne razumijemo što je Isus rekao, jer smo “isprani” religioznim naučavanjima, umjesto novozavjetnim.
Mi smo to prekrili nečim što Isus nije rekao. “Bog će učiniti, ako je to Njegova volja, ali ne mora biti njegova volja”, kažemo.
Takav govor nećeš naći u Novom zavjetu. Mnogi ljudi ostaju bez odgovora na molitve i onda kažu: “Mora da to nije Njegova volja, jer mi to nije učinio. Da je to bila Njegova volja, on bi to učinio.”
Isus je rekao što je Božja volja u Ivanu 16:23–24.
Ja sam doživio novo rođenje 22.4.1933. godine. Kad sam bio nanovo rođen, bio sam bespomoćno privezan za bolesničku postelju. U toj situaciji naučio sam nešto o tajni molitve i Imenu Isus, te o upotrebi tog Imena, o čemu ovdje pišem. Trebalo mi je neko vrijeme da to naučim. Šesnaest sam mjeseci bio privezan za krevet, ali sam u kolovozu 1934. godine naučio moliti molitvu vjere i primio ozdravljenje.
Sada želim još nešto reći i, molim vas, obratite pažnju na ovo što ću reći. (Neki ljudi uhvate jedan detalj onoga što netko kaže i onda izgube cjelinu). Shvatite da, kada se radi o molitvi za druge, i njihova volja dolazi u obzir. Nitko molitvom i vjerom ne može bilo koga “prisiliti” na nešto, ako ta osoba to ne želi. Kada bismo to mogli, zar ne bismo “prisilili” sve ljude u spasenje? Kada je u pitanju molitva za drugu osobu, za njezine potrebe, njezine molbe, volja se te osobe uzima u obzir i njezine sumnje mogu poništiti utjecaj moje vjere. Sumnje druge osobe ne mogu ni u kom slučaju uništiti utjecaj moje vjere za moje potrebe.
Ovim sam objašnjenjem želio reći slijedeće. Tijekom četrdeset i pet godina nisam molio niti jednu molitvu, a da nisam dobio odgovor na nju! (Govorim o molitvama za sebe i svoju djecu dok su bila mala.) Uvijek sam dobio odgovor i odgovor je uvijek bio: “Da.”
Da ja nisam radio u skladu s Božjom riječi, ne bih dobio odgovor. Da odgovor na moje molitve nije došao, to bi bilo zato što nisam radio u skladu s Božjom riječi.
Netko može biti dobar kršćanin, posvećen, izuzetan i svet i još uvijek ne dobivati odgovore na molitve. Mi vjerujemo da ljudi trebaju živjeti ispravno, no ne možeš doći k Bogu i hvaliti sebe u molitvi. Ne možemo doći Božjem tronu milosti i govoriti Bogu o svemu što smo učinili – hvaleći se – i dobiti odgovor.
Ne! Mi dolazimo pred Njega donoseći Ime ISUS! A Božja riječ je stvarna danas isto kao što je bila uvijek.
“Molite Oca U MOJE IME”, rekao je Isus. “Ja ću to podržati i moj Otac će vam dati.”
Kenyon kaže: “Ovo postavlja molitvu na pravnu osnovu, jer nam je on dao zakonsko pravo na upotrebu Njegovog Imena. Kad prihvaćamo svoje povlastice i prava koja su nam dana Novim savezom i kad molimo u Isusovo Ime, onda ta molitva prelazi iz naših u Isusove ruke. On tada prihvaća odgovornost za tu molitvu, a mi znamo da je on rekao: ‘Oče zahvaljujem ti da me uslišavaš i ja znam da me uslišavaš uvijek.'”
Drugim riječima, mi znamo da Otac uvijek čuje (uslišava) Isusa i kada mi molimo u Isusovo Ime, to je kao da sam Isus moli, on uzima naše mjesto.
Ovo ne samo da postavlja molitvu na zakonsku osnovu, nego je poslovni prijedlog.
Kada se molimo, mi ovdje preuzimamo Isusovo mjesto, da bi ispunili Njegovu volju, a on uzima naše mjesto pred Ocem.
Autor: Kenneth E. Hagin; iz knjige “Ime Isus”
