Prije nekoliko godina proučavao sam što Novi Zavjet kaže o vjernikovu autoritetu. Nisam niti pomišljao na nespašenu rodbinu. Međutim, dok sam čitao Drugu Korinćanima 4:4, gdje Pavao govori da je bog ovoga svijeta, Sotona, zaslijepio umove onih koji su izgubljeni, počeo sam nešto shvaćati.
Moramo slomiti silu đavla nad nespašenima koje volimo jer im je đavao zaslijepio um.
Kada sam uvidio tu istinu, pomislio sam: ako je to istina (a znao sam da jest jer tako kaže Riječ Božja) – tada, ako to upali kod moga brata Duba, upalit će kod bilo koga, jer on je “crna ovca” u obitelji. Tu je mnogo grešnika, ali on je najteži slučaj. Ako djeluje kod njega, djelovat će kod bilo koga!
Podigao sam Bibliju u jednu ruku, podigao sam drugu ruku prema nebu i rekao: “U ime Gospodina Isusa Krista, lomim đavolsku silu nad svojim bratom Dubom i objavljujem Dubovo oslobođenje. To znači oslobođenje od đavla i potpuno spasenje u Isusovo ime. Amen.”
Molio sam i povremeno postio za Duba već 15 godina. Činilo se kao da ništa ne djeluje. U stvari, činilo se da postaje sve gore. Ali kada sam izmolio tu molitvu i slomio đavolsku moć nad Dubovim životom, to je bilo riješeno. Nisam se toga više htio niti dotaći u svojim mislima; nisam htio niti razmišljati o tome.
Prošao je jedan tjedan. Tada mi je došla misao: “Ma daj molim te. Ti ne vjeruješ stvarno da će se stari Dub ikada spasiti, zar ne?”
Počeo sam razmišljati o toj situaciji. I to je ono što je ključno u odnosu na spasenje, vjeru i primanje bilo čega što trebate od Boga: dok god vas Sotona može zadržati na području razuma, svaki će vas put pobijediti – u svakoj bitci, u svakom sukobu. Ali ako vi njega zadržite na području vjere, svaki ćete ga put poraziti!
Nakratko sam počeo razmišljati o tome. Nakon toga isključio sam svoj um i nisam više htio misliti na to. (Možete se istrenirati za to, ali potrebni su vrijeme i ustrajnost.)
Iz moje najdublje nutrine, moga duha, nešto kao da je prodrlo. Izašlo je iz mojih usta i počeo sam se smijati – izravno iz moje nutrine.
Rekao sam: “Ne, ne, ja ne mislim da će se Dub spasiti. Ja to znam. Vidiš, Sotono, uzeo sam ime Isus i slomio sam tvoju moć nad Dubom i objavio njegovo oslobođenje od tebe i njegovo potpuno spasenje.”
Da me đavao uspio navesti da počnem razmišljati: “Pa, nadam se da će se spasiti… Ne znam hoće li ili ne… možda hoće” – bio bih poražen. Ali jednostavno sam isključio svoj um i odbio misliti na to.
U roku od dva tjedna Dub se spasio.
To je samo jedan način molitve za spasenje voljene osobe. Za druge sam rođake molio na druge načine, onako kako me Gospodin vodio da molim.
Sve počiva na Riječi i na Duhu. Svaki kršćanin mora ući u Riječ i proučavati ono što Biblija kaže na temu posredovanja za izgubljene.
Ljudi često mole na pogrešan način i otvaraju vrata đavlu. Oni mole: “Gospodine, dovedi ih po bilo kojoj cijeni.” Ali Isus je već platio cijenu! Ljudi će o nekome reći: “Pa Bog je upotrijebio tu tragediju da ga dovede k spasenju.” Ali takav način razmišljanja nije u skladu s Biblijom.
Ljudi su se spašavali u ratno doba dok su bombe padale, ali to nije bio Božji način da ih dovede k sebi! Naravno da je On tu kad mu se ljudi okrenu, no ne morate molitvom dozvati tragediju u živote ljudi da biste ih naveli da se okrenu Bogu!
Isto tako, morate ovisiti o Duhu Božjem i koristiti se mudrošću da znate kada govoriti voljenima a kada držati jezik za zubima. Cijelo se vrijeme, dakako, trebate moliti za njih.
Nikada nisam sumnjao da će se moja neposredna obitelj spasiti. Moja se žena spasila kad smo se vjenčali, a kasnije smo dobili dvoje djece. Nikad mi nije pala na pamet pomisao da se moja djeca neće spasiti. Znao sam da hoće.
Bog djeluje u obiteljima, a muškarac je taj koji treba preuzeti vodstvo. U najviše slučajeva, kad suprug postane kršćanin, počne hodati s Bogom, postane glava svoje obitelji, moli i održava obiteljske pobožnosti, obitelj će ga slijediti.
Kada je riječ o tome da roditelji “prisvoje” svoju obitelj, oni moraju učiniti neke stvari. Moraju upućivati dijete prema putu kojim mu je ići (Izreke 22:6). Moraju ga odgajati stegom i opomenom Gospodnjom (Efežanima 6:4), poučavajući ga Riječi.
Mladi koji pokušavaju služiti nespašenim roditeljima isto tako moraju biti vođeni Duhom. Poznajem djecu i tinejdžere koji su se spasili, da bi potom doveli roditelje Gospodinu. S druge strane, poznajem tinejdžere koji su se spasili i uzrokovali razdor između roditelja i sebe jer su u svjedočenju bili prenametljivi, prebrzi i prežestoki.
Možete biti zainteresirani za druge i imati teret za njih, ali ne možete odrediti čelična pravila i reći: “Mogu objaviti nečije spasenje” samo zato što želite da ta osoba bude spašena. Naravno da želimo da svi budu spašeni, ali i ta druga osoba ima nešto s tim. U prihvaćanje ili odbijanje Krista uključena je i ljudska volja.
Kada se đavolska sila slomi nad ljudima, ako su slobodni donijeti odluku, uglavnom će donijeti ispravnu odluku. Ako im je um zaslijepljen, dakako, ne mogu donijeti pravu odluku. No uobičajeno je da će ljudi doći Gospodinu kada se moć Sotone nad njima slomi. Ne možete reći da će se to dogoditi u 100 posto slučajeva jer neki ljudi jednostavno svojevoljno ne žele slijediti Gospodina.
Imamo dakle smjernice, i u većini slučajeva možete ih otkriti proučavanjem Riječi. U slučajevima kada smjernica nema morate ovisiti o onome što vam Duh Sveti kaže da učinite.
Neka Gospodin pošalje koga On želi na put vašim voljenima koji nisu spašeni. Možda želite da se spase i idu u određeni tip crkve, no oni će se možda spasiti i posjećivati drugačiju crkvu. Ono što je najvažnije jest da se ljudi spase i odu u nebo!
Bez obzira na to hoće li ljudi biti iscijeljeni ili govoriti u jezicima – ako se spase, ići će u nebo. Drugim riječima, možete ići u nebo s bolesnim tijelom, ali ne možete u nebo s duhom bolesnim od grijeha. A kad ste jednom spašeni, možete u nebo bez obzira na to jeste li kršteni Duhom Svetim ili ne.
Najvažnije je spasenje.
Izvor: Rhema
Autor: Kenneth E. Hagin
Prevela: Marina Bertović
