U prvim poglavljima Biblije, u Knjizi Postanka, čitamo o tome kako je Bog stvarao svijet, te na koncu i čovjeka. Čovjeka je stvorio da svojom naravi bude sličan Njemu. U isto mu je vrijeme Bog dao i slobodnu volju kojom će čovjek moći odlučiti hoće li vjerovati Bogu i slušati ga ili mu okrenuti leđa i raditi po svome.
Nažalost, kada je đavao kušao čovjeka, on je odlučio isprobati što se nalazi u zoni zabrane koju mu je Bog odredio, ne vjerujući da ga Bog želi sačuvati od zla. Kao posljedica ljudske odluke da griješi došla je duhovna smrt, odvojenost od Boga i grešna narav u ljudsko srce. Povijest čovječanstva već u samom početku zaokrenula se u lošem smjeru zbog ljudskoga grijeha i njegovih posljedica.
Već prilikom čovjekovog pada u grijeh, Bog u svojoj milosti obećava čovječanstvu spasitelja koji će satrti glavu zmiji, đavlu. Čovjek je pri padu u grijeh izgubio Božju narav, te je u njegovo srce ušao grijeh. Zbog grijeha smo, umjesto da budemo Božja djeca, postali „djeca srdžbe kao i svi ostali“ (Efežanima 2:3). Da su svi ljudi djeca Božja, tad ne bi bilo ratova, krađa, prijevara, preljuba, sebičnosti… No ljudi su zbog svoga grijeha umjesto Božje poprimili grešnu narav, koja nas odvaja od Boga. Ništa što je prljavo ne može opstati u Božjoj prisutnosti. Grijeh onečišćuje čovjeka i odvaja ga od Njegovog Stvoritelja.
Kako nije bilo i nikada neće biti čovjeka bez grijeha, Bog Otac odlučio je kao Spasitelja od grijeha poslati svoga Sina. „I Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama“ (Ivan 1:14). Isus, koji je oduvijek bio Bog, postao je svojim rođenjem i čovjekom, jednim od nas, s tom razlikom što nikada nije sagriješio. Njegovo poslanje bilo je da otkupi čovječanstvo od grijeha i njegovih posljedica. Grijeh je taj koji nas je odvojio od Boga i koji uništava naše živote. Isus je svoje poslanje da nas otkupi od grijeha i duhovne smrti u potpunosti ispunio.
„Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše“ (Izaija 53:5).
Isus je preuzeo naše grijehe na sebe, te primio kaznu koju smo mi trebali primiti. Bio je naša zamjena – preuzeo je našu kaznu kako bismo mi primili Njegov mir s Bogom. Đavao i njegovi demoni likovali su nad Isusovom smrću. Međutim, treći dan, u skladu sa starozavjetnim proroštvima, Isus je uskrsnuo, zadobivši pobjedu nad smrću, grijehom i đavlom. Isusa je Bog Otac postavio na najvišu poziciju u duhovnom svijetu, a imenu Isus dao je najveću duhovnu vlast.
Isusov put prekrasno je opisao apostol Pavao u Poslanici Filipljanima 2:6-11:
„On, božanske naravi, nije se ljubomorno držao svoje jednakosti s Bogom, nego se nje lišio uzevši narav sluge i postavši sličan ljudima. Kad postade kao čovjek, ponizi sam sebe postavši poslušan do smrti, i to do smrti na križu. Zato ga Bog uzdiže na najvišu visinu i dade mu jedincato ime koje je iznad svakoga drugog imena, da se Isusovu imenu pokloni svako koljeno nebeskih, zemaljskih i podzemaljskih bića, i da svaki jezik prizna – na slavu Boga Oca: Gospodar je Isus Krist.“
Ništa od onog što je Isus učinio za nas ne dolazi u život pojedinca samo od sebe niti na silu. Spasenje od grijeha, mir i prijateljstvo s Bogom možeš primiti kroz osobnu vjeru u Kristovu žrtvu i uskrsnuće.
„Ako ustima svojim priznaješ Isusa Gospodinom (Gospodarom) i srcem svojim vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen“ (Rimljanima 10:9). „Dakle: opravdani vjerom u miru smo s Bogom po našem Gospodinu Isusu Kristu“ (Rimljanima 5:1).
Kada svojim srcem povjeruješ u Kristovu žrtvu za tebe i u Njegovo uskrsnuće, tada na dar primaš spasenje koje je On skupo platio svojom krvlju. Spasenje uključuje opravdanje pred Bogom, mogućnost da budeš blizak Bogu, Njegov prijatelj, promjenu stare grešne naravi u novu pravednu narav, mir u srcu i brojne druge blagoslove za koje je Isus platio cijenu na križu. Spasenje se postiže vjerom srca u Kristovu žrtvu i usmenim priznanjem Krista kao Gospodara i Spasitelja. Tvoj duhovni život prilikom spasenja je tek počeo.
„S Kristom oživi i vas koji ste bili mrtvi zbog svojih prekršaja i grijeha u kojima ste nekoć živjeli prema Eonu (Princu) ovoga svijeta, prema gospodaru zračnog kraljevstva – duhu koji je sada na djelu među nevjernicima. Među ovima smo nekoć i mi svi živjeli u svojim tjelesnim požudama vršeći prohtjeve tijela i svog samovoljnog mišljenja i bili od naravi djeca srdžbe kao i svi ostali. Ali Bog koji je bogat milosrđem – iz svoje velike ljubavi kojom nas je ljubio – nas, koji smo bili mrtvi zbog grijeha, s Kristom oživi – milošću ste spašeni!“ (Efežanima 2:1-5).
Ljudi vole primati lijepe darove, poklonjene s ljubavlju. Najveći i najljepši dar koji u životu možeš primiti je Božji dar spasenja!
Autorica: Željka Rupčić
