Odlučila sam slijediti Krista! Moj je život prije Krista, za vrijeme tinejđerskih dana, bio poput većine vršnjaka – zadimljene diskoteke, isprazne priče o muško-ženskim stvarima, alkohol, cigarete….praznina. Znala sam da Bog postoji, ali nisam ga upoznala i nisam znala kako da ga upoznam.
Sa svojih 19 godina prvi puta sam se susrela sa smrću bliske osobe – najbolji prijatelj poginuo je u prometnoj nesreći. Nakon te smrti čitav mi se svijet činio još više ispraznim i silno sam željela promijeniti nešto u svom životu znajući duboko u sebi da idem u propast. Praznina i bol gubitka bliske osobe bili su najsnažnija u trenucima samoće, stoga sam često izbivala iz kuće. I tako slomljena lutajući ulicama Zagreba, 1998. godine, prišla su mi dva mladića i dala knjižicu sa naslovom „Pomoć odozgo“. Tog trena slomljena i duhovno gladna povukla sam ih za rukav i koliko se sjećam više od dva sata postavljala razno razna filozofska pitanja. Nakon tog susreta došla sam u jednu malu zajednicu i pozvala Isusa u svoj život nakon čega je sve poprimilo smisao, iskrenost, puninu radosti. No, kako puno toga nisam razumjela, nisam nastavila slijediti Ga i stvari ovoga svijeta ponovno su me povukle nazad.
Nakon godine dana moje iskustvo kao da je netko izbrisao iz sjećanja. Koliko mi je sada zbog toga žao, ne postoje riječi kojima bih to opisala, a ponajviše zbog svega onoga što je uslijedilo nakon toga. Nepune dvije godine nakon mog susreta sa Isusom našla sam se u vezi koja je ispočetka bila kao i svaka druga. Međutim, nakon nekog vremena uslijedilo je razno psihičko maltretiranje, vrijeđanje, zatim mukotrpni povratci «u normalu», beskrajne svađe, uzastopne uvrede… Zašto nisam prekinula? Pokušavala sam mnogo puta. Sakrivala se, gasila mobitel… U meni je rastao strah od njega zbog njegovih prijetnji, praćenja… bio je to začarani krug koji je trajao godinama i iz kojeg nisam vidjela nikakvog izlaza. Slomljena i na samom dnu, alkohol mi je postao blizak „prijatelj“. Okružila sam se ljudima koji nisu bili iskreni, i zatvorila se u neki svoj tamni svijet u kojem sam samu sebe pokušavala zavaravati da sam dobro. U tim najgorim trenucima mog života moja sestra je upoznala Isusa i počela mi pričati o njemu. Ono što sam ja tada mislila da je to samo jedna faza u njezinom životu, jer tako sam ja doživjela onu 1998. i nastavila sam dalje po svome.
Prošla je još jedna tužna godina, dok nisam shvatila da me nitko ne može izvući iz ovog začaranog kruga osim Boga. Vidjela sam promjene na mojoj sestri, mir i sjaj u njenim očima. Njezin je osmijeh postao ljepši i iskreniji i ja sam poželjela imati što ima ona. Nakon nekog vremena, u tišini svoje sobe, ja sam ponovno svrnula svoj pogled na Isusa i napokon mu dopustila da mi udijeli mir, da me iscijeli. Svih tih godina tuge ja sam mislila da sam sama, ali Isus me nije napustio i cijelo je to vrijeme čekao da mi da mir i radost, da me oslobodi od tlačenja, samo sam ga trebala zatražiti. Moj život se totalno promijenio kao da sam se napokon vratila kući nakon godina lutanja. Ovaj sam put odlučila slijediti Isusa do kraja svog života i ništa me neće odvući od toga puta. Nitko nikada ne bi mogao iscijeliti sve one slomljene osjećaje, svu onu bol i tugu koja je bila u meni, sve one ružne riječi koje sam slušala godinama – nitko osim Isusa. Bila sam uvenula, uništena, ali Isus me je oživio. Udahnuo je u mene totalno novi život. Punina, radost, sreća, sve je tu. Neopisivi mir je počeo počivati na meni – Božji mir. Od tog ponovnog susreta sa Isusom sada su prošle dvije i pol godine. Moj je život prekrasan – moji odnosi u obitelji su obnovljeni, ljepši, imam dobar posao, predivne prijatelje, i napokon mogu reći da sam sretna. Život mi je prepun radosti, smijeha, veselja. Imam mir, i nadu i vjeru da će moj život sa Kristom biti svakim danom još ljepši i ljepši. Isus me očistio i izbrisao je svu moju ružnu prošlost i ispisao novu budućnost. Sada živim baš onako kako je Pavao napisao u poslanici Filipljanima 3:13–14:
„…Zaboravljajući što je nazad, ispružajući se prema onome što je naprijed, trčim prema cilju da postignem nagradu – nebesko stanje u koje nas je Bog pozvao po Kristu Isusu.“ Ja sam svoju odluku donijela, a ta je: slijediti ću Krista i neću se vratiti nikada!
