“Tako je Salomon dovršio Dom Jahvin i kraljevski dvor i izveo sve što god bješe zasnovano da izvrši u Domu Jahvinu i u svojem dvoru. Potom se Jahve ukaza Salomonu noću i reče mu: ‘Uslišao sam tvoju molitvu I IZABRAO TO MJESTO da mi bude Dom žrtve. Ako zatvorim nebo da ne bude dažda, ili zapovjedim skakavcima da popasu zemlju, ili pustim kugu na svoj narod, i ponizi se moj narod na koji je prizvano Ime moje i pomoli se i potraži lice moje i okani se zlih putova, ja ću ga tada uslišati s neba i oprostiti mu grijeh i izliječit ću mu zemlju. MOJE ĆE OČI BITI OTVORENE I MOJE UŠI PAŽLJIVE NA MOLITVU S OVOG MJESTA. SADA SAM, DAKLE, IZABRAO I POSVETIO OVAJ DOM DA OVDJE BUDE IME MOJE zauvijek i ovdje će sve dane biti moje oči i moje srce'” (2. Ljetopisa 7:11-16).
Što je crkva, kakav odnos trebamo imati prema crkvi? O tome možemo govoriti na više načina. Prva stvar kojoj sam bio poučen je to da je crkva zajednica vjernika pozvanih iz svijeta da žive za Boga. To je jako dobra definicija, no ja bih volio govoriti i o mjestu gdje se crkva sastaje, koje također često nazivamo crkvom.
Za poniznog čovjeka crkva je vrata neba. U crkvi se događaju stvari koje raduju Boga, stvari u kojima se Božja djeca pripravljaju za služenje Bogu i život u raju, odnosno Kraljevstvu Božjem. Slavljenje, molitva, propovijedi i učenje su Božji način zajedništva i komunikacije, kako od ljudi prema Bogu, tako i od Boga prema čovjeku, i to je sastavni dio događaja koji se događaju u crkvi. Zemaljska crkva nas priprema za nebesku crkvu, zemaljsko slavljenje za nebesko slavljenje.
Sama riječ crkva nosi u sebi smisao svetosti, odvojenosti od svijeta, posvećenja prema Bogu. Crkva nije poput restorana niti čak naše kuće ili stana. To je mjesto odvojeno za Boga, za susret s Bogom. Ona je nešto posvećeno Bogu što nas treba povezati s Bogom, opremiti za Bogu ugodan život. Kada ulazimo u crkvu tada trebamo razumjeti da se nalazimo u kući Božjoj, u domu Božjem. Trebamo razumjeti da smo mu došli bliže nego bilo gdje ovdje na zemlji. Iako je Bog sveprisutan i može nas svugdje susresti Bog je odredio i mjesta susreta sa sobom a crkve su takvo mjesto. Mjesto posvećeno za susret s Bogom. Kao što se zemaljske obitelji sastaju u svojim kućama ili stanovima, tako se Božja obitelj sastaje u crkvi. U nju vjerni dolaze da zajedno sjede do Gospodinovih nogu, da uče, slave, mole se. Sve te stvari su svete, Bogu posvećene i nesvjetovne. U crkvi učimo što je Božja volja, što je Bogu ugodno i kako misliti i činiti u jedinstvu s Ocem, Isusom i Duhom Svetim.
Nažalost u zadnje vrijeme ljudi gube razumijevanje onoga što crkva jeste ili treba biti. Ljudi su počeli uzimati crkvu za nešto uobičajeno. To je krivo. Ništa što je povezano s Bogom nema malu vrijednost i ne smijemo to uzimati olako. Kada dolazimo u crkvu ne smijemo biti religiozni i nerazumni tako da nismo slobodni i ne smijemo razgovarati o nekim uobičajenim ljudskim stvarima ili događajima oko nas, ali u isto vrijeme moramo biti svjesni toga što je crkva, i posvetiti naše misli i razgovore Bogu. Kada dolazimo u crkvu trebamo pripraviti svoj um i srce da štujemo Boga, i da čujemo što nam On govori. U tom kontekstu trebamo biti svjesni da je Bog odabrao pojedine ljude za svoje sluge i dao im je zadaću da uče i prenose njegove poruku i zadaću onima koje im je doveo i povjerio. On je u crkvu postavio službenike (Efežanima 4:7-12) da kroz njih pripravi vjerne za posao koji oni trebaju raditi kako bi crkva bila uspješna i kako bi rasla u broju i kvaliteti. Oni su tu da pouče, ohrabre ali i da opomenu i ukore. Svaki vjernik bi trebao slušati s pažnjom i poštovanjem kako bi mogao biti poučen, ohrabren ali i opomenut i korigiran.
Crkva na zemlji je vidljivi predstavnik nevidljive nebeske crkva, zemaljski službenici su odabrani od Isusa da budu njegovi vidljivi predstavnici. Kada poštujemo svetost vidljive crkve i Kristovih predstavnika tada izražavamo poštovanje nevidljivoj crkvi i Gospodinu. Naše nepoštovanje istih radi protiv nas. Bog nam je dao svoju riječ, dao nam je svoje službenike i učinio nas je dijelom svoje crkve da umjesto njega donesemo njegovu volju u ovaj svijet, našem naraštaju. On nas je opremio svim što je potrebno i zato je potrebno da mi urastemo u odgovorno i zrelo kršćanstvo. Ako ne poštujemo Boga i ono što je njegovo, ako to držimo za obično, tada nismo pripravni za Božju slavu i silu.
Božje stvari su svete, nebeske, vječne. U crkvi se događaju i dijele iste. Crkve su posvećene Bogu i Božjim stvarima. Svaki vjernik treba biti svjestan istog. Kada pokazujemo brigu prema crkvi tada pokazujemo brigu prema kraljevstvu Božjem. Kada redovito idemo na crkvene službe tada pokazujemo da nam je doista stalo do toga da budemo dio Božje obitelji, da budemo u raju. Zato trebamo biti zahvalni Bogu za takva mjesta i mogućnost da imamo zajedništvo s drugom djecom Božjom, da dajemo i primamo na takvom mjestu.
Prave crkve su ispunjene slavljenjem i štovanjem Boga. U njima se mjesecima i godinama štovalo i častilo Božje ime, propovijedala Božja riječ i molilo se Bogu. Siguran sam da Bog ne prolazi nezainteresirano pored takvih mjesta. Siguran sam da su se tu sastajali anđeli onih koji baštine spasenje i da se tu djelila radost onih koji pripadaju Bogu. U duhovnom svijetu su takva mjesta sigurno na neki način prepoznata ili označena.
Crkve su mjesta posvećena Gospodinu i Sveti Bog se tu sastaje sa svojom obitelji. Kada dolazimo na taj susret trebamo biti, duhovno, duševno i tjelesno pripravljeni za to. Obučeni u ono što je sveto i Bogu ugodno. Naše ponašanje, stavovi, misli, želje, pa i naša odjeća treba biti Bogu ugodna. Oni trebaju reflektirati Božju čistoću, svetost, red. Trebamo biti svjesni da je zemaljska crkva predsoblje raja i da ništa nečisto, nesveto i neuredno ne može doći u raj. Isto tako, takve stvari, ne bi trebale doći u crkvu. Ovo se posebno odnosi na vjerne, ne toliko na one koji traže i na početku su svog odnosa s Bogom. Mnogi vjernici trebaju razmisliti kako dolaze u crkvu, jesu li se pripravili ispravno za susret sa Svetim Bogom. Nedostatak svetosti, poštivanja, zahvalnosti, slavljenja i reda nije dobrodošao.
U našoj zemlji mnoge se crkve sastaju u iznajmljenim mjestima ili stanovima. Ova mjesta iako nisu od početka namijenjena i posvećena Gospodinu ipak mogu privremeno biti posvećena u Božje svrhe. Dok god se u njima sastaje živa crkva sastavljena od ljudi koji istinski štuju Boga, Bog će tu staviti svoj blagoslov i prisutnost. Zbog toga se i ti vjernici trebaju ophoditi na tom mjestu i prema tom mjestu kao Bogu posvećenom mjestu. S poštovanjem i svetošću.
Siguran sam da će ispravan pristup, pristup poštovanja, vjere i očekivanja, osloboditi veće očitovanje Božje slave. Zato bi volio potaći svakog vjernika da razmisli kako pristupa, kako razmišlja, kakve stavove ima prema crkvi, crkvenim službenicima i službama. Bogu ugodni stavovi i pristup donose Božju slavu i blagoslov.
Autor: Damir Šićko Alić
