Neki bi mogli pomisliti da način mog spasenja nije uobičajen, no vjerujem da nije ništa posebniji od bilo kojeg drugog spasenja. Svako nanovorođenje je čudesno djelo Božje i kao takvo svako je vrijedno divljenja i zahvalnosti Bogu. Sve je započelo kad sam imala 12 godina. Bila sam sasvim obično dijete. Moj domet i briga je bila samo igra, svaki dan poslije škole sa dječacima iz ulice igrala sam nogomet, skrivača ili smo se penjali po drveću. Majka me je pokušavala nagovoriti da idemo u crkvu (katoličku) nedjeljom, ali meni je sve to bilo nezanimljivo. Imala sam čvrsti osjećaj da Bog ne postoji.
Jednog dana sam se vraćala iz škole sama. Nisam razmišljala o ničemu posebno i na pola puta odjednom sam osjetila snažan udarac u glavu, kao da me lopta pogodila između lijevog uha i sljepoočnice. Udarac je bio tako bolan i snažan da sam zateturala. Pitala sam se: Tko me to udario? Čija je to lopta? Tko to igra nogomet? Pogledom sam potražila loptu očekujući da će netko doći po nju. Nisam vidjela loptu i nitko se nije pojavio. To je trajalo svega nekoliko trenutaka, jer već u sljedećem trenu bol je nestala, a glavom mi je prostrujala jaka misao: „Kako sam ja glupa, pa Bog postoji!“ To sam spoznala tako jako i duboko u sebi i od tada ta spoznaja se nije promijenila. Taj dan nisam dobila otkrivenje tko je Bog, već samo da Bog postoji. Došla sam doma i od tada sam počela tražiti Boga.
Prvi korak spoznaje tko je Bog je bila da je Bog ljubav!!!! Počela sam primjećivati da ljudi puno pričaju o ljubavi, traže je svatko na svoj način. Pomislila sam (zapravo Bog mi je to dao): “Kad svi pričaju i traže tu ljubav, onda je to nešto posebno. Ako je tako posebna i ispunjava ljude, onda Bog mora biti Ljubav“.
To je bio početak, no kako mi nitko nije znao ništa reći o Bogu počela sam čitati doslovce svašta. Najčešće se pisalo kako je istina subjektivna i kako prave, apsolutne istine nema, te kako je naš život zapravo „maya“ (priviđenje). To mi je bilo jako sumnjivo. Ali kako nisam imala druga otkrivenja niti znanja o Bogu osim da postoji i da je ljubav, nisam se znala ispravno postaviti. Bog je dobar Bog i nije mi davao da ulazim dublje u nauke i prakse koje nisu od Njega.
Bog mi je konačno dao da shvatim – bez obzira što ja ili netko drugi zamišljao o nekoj stvari, postoji apsolutna istina i ako se uskladim sa tom istinom meni će biti dobro. Tada sam shvatila da je Bog Istina. Ja vam ne mogu opisati od tada moju glad za Istinom. Tako sam snažno poželjela da spoznam istinu i ništa drugo do istine. Sada kad promišljam ta prva dva koraka nisu bila slučajna, jer to i jesu temelji i osnovne osobine Boga: Ljubav i Istina. Iz toga proizlazi sve drugo. Iz Njegove Ljubavi Isus je došao na ovaj svijet kako bi spoznali Istinu o vječnom životu. Kroz ljubav i istinu mi jačamo i rastemo kao djeca Božja. I kroz naš kršćanski život mi trebamo rasti u Ljubavi i Istini. (Ef 4:15-16 )
A onda se dogodilo!!! Ne znam datum, ali imala sam 16 godina. Došla sam iz škole. Ništa mi se posebno loše nije desilo, ali bila sam jako tužna zbog unutrašnje praznine koju sam trajno osjećala od kada sam počela tražiti Boga. Došla sam u svoju sobu i prvo sam isplakala tu tugu. Tada sam pomislila: „Puno toga sam „isprobala“, ali nikad nisam zazvala Isusa da ga upoznam.“
Nisam imala prkosni ili izazivački stav, samo sam htjela ispitati da li je On možda taj. Bez nekih posebnih priprema rekla sam naglas: Isuse, ako si ti Bog, dođi u moju sob… Nisam završila rečenicu i On se pojavio u kutu moje sobe. Samo je stajao, dostojanstveno i u ljubavi. Ništa nije rekao. Ostala sam zatečena. Nisam znala što da kažem. U toj tišini, brzo mi je dao da shvatim – nije dovoljno da je u mojoj sobi, jer kako je došao, tako će morati i otići. A ja ne želim da ode. I tada sam mu iskreno rekla: „Nije mi dovoljno da si u mojoj sobi. Trebam te u svom src“… Nisam uspjela završiti „ u svom srcu“. On je već ušao u mene!!!!
Silna svjetlost je zasjala u meni, osjetila sam puninu ljubavi koja je ispunila svaku prazninu. Neopisivo. To znaju svi oni koji su to doživjeli. To znaju samo djeca Božja. Narednih tjedan dana koje sam proživjela su bili neopisivi. Osjećala sam vlastito tijelo, a i sve živo u radijusu od otprilike 100 metara na posve nov način. Ako je neka osoba ušla u taj radijus iako je bila iza ugla ja sam je osjećala i znala sam sve o njoj. Bog mi je pokazivao i biljke, kako funkcioniraju, a onda mi je najednom Bog oduzeo to iskustvo. Shvatila sam da Bog nije zamislio da tako živimo. Htio mi je pokazati kako je On sveprisutan i kako je On u svakoj situaciji i sve zna. To iskustvo mi je kasnije pomoglo i sačuvalo me u teškim trenucima. Od onda se učim živjeti vjeru konkretno, a On mi u tome uvelike pomaže. Nekad nezainteresirana za knjigu, završila sam dva fakulteta i magistrirala. Kao ženi u poslovnome svijetu Bog mi je otvarao vrata koja bi mi bez Njega bila zatvorena i silno blagoslivlja u druženjima, braku i prinovi koju očekujemo.
Često sam razmišljala o tome kako sam se obratila bez ičijeg propovijedanja. Tradicionalna katolička sredina nije mi stigla ništa reći o Isusu, a i bila sam još zaigrano dijete. Bog jest suveren i Njemu ništa nije nemoguće. On ne ovisi o nijednom čovjeku jer On je taj koji spašava, a opet nas poziva na suradnju, iz ljubavi.
Autorica: N. C.
