Jedan od ranocrkvenih otaca, Irenej, koji je živio krajem drugog stoljeća govori o tomu što je za rane kršćane značilo Pismo ili Biblija. On govori o tomu kako je poruka Evanđelja došla do njih.
“Mi nismo naučili stvari o planu spasenja od nikog drugog osim onih kroz koje je Evanđelje došlo do nas. Oni su ga jedno vrijeme javno poučavali, a poslije, voljom Božjom, predali su nam ga u Pismu da (ono) bude temelj i stup naše vjere”. (Irenej, knjiga 3. 1.1)
Kao što možemo vidjeti, Irenej kaže da su nam apostoli predali evanđelje u Pismu, da ono bude temelj i stup vjere. Ako se bilo tko pita što je temelj i stup vjere, Irenej odgovara i kaže, to je Pismo. Ono je temelj na kojem kršćani trebaju graditi svoja vjerovanja i pobožnost.
Božjoj riječi ili Pismu ne trebamo ništa dodati ili od toga oduzeti. Bog nam to govori na više mjesta kroz Bibliju.
“A sada, Izraele, poslušaj zakone i uredbe kojima vas učim da biste ih vršili i tako poživjeli te unišli i zaposjeli zemlju koju vam daje Jahve, Bog otaca vaših. Niti što nadodajite onome što vam zapovijedam niti što od toga oduzimljite; vršite zapovijedi Jahve, Boga svoga, što vam ih dajem”. (Ponovljeni Zakon 4:1,2)
“Svaka je Božja riječ prokušana, štit onima koji se u njega uzdaju. Ne dodaji ništa njegovim riječima, da te ne prekori i ne smatra lažljivim”. (Izreke 30:5,6)
“Ja svjedočim svakomu tko sluša riječi proroštva u ovoj knjizi: Tko ovomu što doda, Bog će njemu dodati zla napisana u ovoj knjizi. I tko oduzme od riječi proroštva u ovoj knjizi, Bog će mu oduzeti udio na stablu života i na svetom gradu – na svemu što je napisano u ovoj knjizi”. (Otkrivenje 22:18,19)
Nažalost, i usprkos jasnim uputama Pisma, ljudi su dodavali i oduzimali od onoga što je Bog rekao, te tako formirali drugačija vjerovanja i prakse. U Isusovo vrijeme on kori svoje suvremenike zbog prakse dodavanja svoje predaje u vjerovanja i praksu. On kaže da su oni time učinili dvije krive stvari. Prvo: oni su uzdigli, a time izjednačili, ljudsku riječ s Božjom i drugo: oni su time odbacili Božju riječ. Gospodin tvrdi da oni koji naučavaju i štuju Boga kroz ljudske zapovjedi, vrše isprazno bogoštovlje. Takvo bogoštovlje je bezvrijedno pred Bogom.
“Tad farizeji i teolozi upitaše Isusa: ‘Zašto tvoji učenici ne žive po predaji starih, nego nečistih ruku jedu kruh?’ A on im odgovori: ‘Dobro je Izaija prorokovao o vama, licemjeri, kad je napisao: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju dok naučavaju kao Nauk – zapovijedi ljudske. Vi stavljate na stranu zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske – pranja vrčeva i čaša: i mnoštvo takvih sličnih stvari činite.’ Još im reče: ‘Baš lijepo! Vi odbacujete Božju zapovijed da biste se držali svoje predaje'”. (Marko 7:5)
Danas postoje ljudi i crkvene organizacije kojima je njihovo ljudsko učenje i predaja važnija od Božje riječi, od onoga što Bog kaže. Time oni omalovažavaju Boga, i grade na nekom drugom, svom, temelju. Takva praksa se protivi Pismu i ranocrkvenoj predaji. Rani crkveni oci u svojim spisima uvijek navode stihove iz Pisma i nastoje svoje izjave potkrijepiti Božjom riječi. Tako nam sveti Ćiril, nadbiskup Jeruzalema (313-386 god.) u svojim Katehetskim lekcijama (lekcija 4) kaže: “Uvijek imajte na umu ovaj pečat, koji ću sada tek lagano dotaći u mom govoru – kroz pregled – ali ću ga potvrditi u svoje vrijeme, ako Gospodin dopusti, najbolje što mogu s dokazom iz Pisma. Glede božanskih i svetih tajni Vjere, čak ni usputna izjava ne smije se dati bez Svetog Pisma; ne smijemo biti poneseni u stranu kroz naivnu prihvatljivost i lukavost govora. Čak ni meni, koji govorim ove stvari, ne smijete dati potpuno povjerenje, osim ako ne dobijete dokaz za stvari o kojima govorim iz Božanskog Pisma. Jer ovo spasenje koje vjerujemo ne ovisi o genijalnoj razumnosti, već o demonstraciji Svetog Pisma”.
Nažalost, danas su mnogi ljudi zavedeni u krivovjerja, jer se ne drže upute iz Pisma i onoga što su govorili ranocrkveni oci. Oni vjeruju u skladu sa svojim crkvenim učenjem i predajom, a ne u skladu s riječi Božjom. Oni su dodali (ili oduzeli) nešto Božjoj poruci, i time su je promijenili. Takvim stvarima ljudi pokazuju samovoljnost i neposlušnost Bogu. Neki to rade na takav način da time govore: mi znamo bolje od Boga. Iza svega toga krije se oholost koja je jedan od najgorih grijeha.
Vjeruj kao što su vjerovali Apostoli, vrši pobožnosti koje su vršili Apostoli. Tomu ništa ne dodaj i ništa ne oduzimaj.
Dragi čitatelju, gradi svoju vjeru i praksu na svetom Pismu. Neka ono bude i tebi, kao i ocima, temelj i stup vjere. Odbaci vjerovanja i prakse koje nisu jasno utemeljene u Pismu. Prihvati vjerovanja i prakse o kojima Pismo jasno govori. Isus nam kaže u Mateju 18:16: “Neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja”.
Autor: Damir Šićko Alić
