Dom nije samo mjesto na kojem obitelj živi već i mjesto treninga, a roditelji su prvi treneri. Ako ne učite djecu o Bogu i Njegovom sustavu vrijednosti, najvjerojatnije kasnije neće slijediti Njega i Njegove puteve. No, prije nego što možete pružiti ikakvu djelotvornu poduku, Vi i Vaše dijete morate razviti stabilan i čvrst odnos.

Kako bismo shvatili Božje naume za obitelj, prvo moramo otići natrag u “Knjigu početaka”.

POSTANAK 1:26-28

26 I reče Bog: »Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji!«

27 Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.

28 I blagoslovi ih Bog i reče im: »Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! . . .«

U svojem planu za obitelj, Bog je stvorio muškarca i ženu i rekao im da “se plode”. Drugim riječima, On je htio da imaju djecu i da zasnuju obitelj.

Obitelj je Bogu bitna. Zapravo, On je ustanovio obitelj prije nego je ustanovio vlast te je ustanovio dom prije nego je ustanovio crkvu.

U početku, mjesto gdje su se ljudi učili hodati s Gospodinom bio je dom. Vjerujem da Bog gleda na dom kao na “mjesto treninga”. To je mjesto na kojem bi roditelji trebali trenirati svoju djecu Božjim putevima.

Abraham, patrijarh židovskog naroda, primjer je pobožnog oca koji je svoju djecu naučio putevima Gospodnjim. Zapravo, Bog je napravio savez s Abrahamom djelomično zato što je znao da će Abraham poučiti “svoju djecu i svoju buduću obitelj kako će hoditi putem Jahvinim, radeći što je dobro i pravedno. . .” (Postanak 18:19).

Kasnije, na brdu Sinaj, Bog je podučio Izraelce kako držati Njegove puteve:

PONOVLJENI ZAKON 6:6-7

6 Riječi ove što ti ih danas naređujem neka ti se urežu u srce.

7 Napominji ih svojim sinovima. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem; kad liježeš i kad ustaješ.

Biblija je Božji udžbenik Njegovog vrijednosnog sustava. U njemu učimo sve o životu, pobožnosti i karakteru (II Petrova 1:3). Pokazuje nam kako živjeti sretan život u izobilju (Ivan 10:10).

Protivno onomu što neki roditelji vjeruju,  lokalna crkva nema odgovornost izgraditi karakter njihovog djeteta ili ga istrenirati u Božjim stvarima. Svaki roditelj ima odgovornost naučiti svoje dijete te se osnovni trening odvija kod kuće.

Bog želi da urežemo Njegove puteve u srca naše djece. Kako to činimo? Ponovno, pričajući s djecom o Bogu kada smo kod kuće i kada hodamo cestom (danas bismo možda rekli: dok se vozimo u autu). Trebali bismo govoriti svojoj djeci o Bogu otkad se ustanu sve dok ne legnu. Drugim riječima, trebamo govoriti svojoj djeci o Bogu uvijek i cijelo vrijeme.

Neki roditelji odvoje samo određeno vrijeme svaki dan kako bi svojoj djeci pružili neku biblijsku lekciju – najčešće nešto kratko prije spavanja. No, prema Ponovljenom zakonu 6:6-7, Bog želi da koristimo svaku priliku tijekom dana kako bismo podučili svoju djecu Njegovim putevima.

Poduka najčešće dolazi na dva načina: 1) što govorite; i 2) što činite.

Djeca su proizvod onoga što ih okružuje. Rade ono što vide da vi radite, unatoč tome što im govorite. Pod time mislim da ako jedno govorite, a drugo radite, djeca će slijediti ono što radite, a ne ono što govorite.

Naprimjer, ako Vaša djeca urlaju jedno na drugo i Vi im kažete da sjednu i riješe stvari razgovorom, neće poslušati ovaj Vaš naputak ako su Vas imali prilike vidjeti da Vi i Vaš bračni partner vičete jedno na drugo umjesto da mirno raspravljate. Ako roditelji rješavaju sukobe tako da jedno izjuri van iz kuće, a drugo se povuče u sobu u suzama, djeca će na isti način rješavati konflikte.

Nažalost, previše roditelja odgaja djecu  po izreci, “Radi onako kako ti kažem, a ne onako kako se ja ponašam”. Ova filozofija šalje pomiješane poruke djeci. Pjesma Dorothy Law Nolte koja slijedi veoma jasno prikazuje kako djeca uče:

Ako dijete živi s kritikom, uči osuđivati.

Ako dijete živi s nasiljem, uči se tući.

Ako dijete živi sa strahom, uči biti zabrinutim.

Ako dijete živi sa samilošću, uči samo sebe sažalijevati.

Ako dijete živi s ismijavanjem, uči se sramiti.

Ako dijete živi s ljubomorom, uči što je zavist.

Ako dijete živi sa stidom, uči se osjećaju krivnje.

Ako dijete živi s ohrabrivanjem, uči se samopouzdanju.

Ako dijete živi u toleranciji, uči se strpljenju.

Ako dijete živi s pohvalama, uči cijeniti.

Ako dijete živi s prihvaćanjem, uči se ljubavi.

Ako dijete živi s odobravanjem, uči voljeti samoga sebe.

Ako dijete živi s priznanjem, uči da je dobro imati cilj.

Ako dijete živi s dijeljenjem, uči o velikodušnosti.

Ako dijete živi s poštenjem i pravednošću, uči da postoje istina i pravda.

Ako dijete živi sa sigurnošću, uči se vjeri u sebe i one oko sebe.

Ako dijete živi s prijateljstvom, uči se da je svijet mjesto na kojem je ugodno živjeti.

Odrastajući sam učio kroz svakodnevne primjere koje sam vidio u životima svojih roditelja, i djedova i baka. Prije nego je preminuo, moj bi mi djed, Papa Rooker, govorio: “Vrijediš samo onoliko koliko vrijedi tvoja riječ. Ako tvoja riječ nije vrijedna, onda si nitkov.” Nastavio je govoreći: “Ako dam čovjeku svoju riječ i rukujem se s njime, učinit ću što sam rekao, čak i ako me košta sveg novca u mojem džepu.”

Papa Rooker je bio čovjek integriteta te je učio svoju djecu i unuke integritetu – ne samo riječima već i djelima. Moj je otac živio na isti način. Ne samo da sam od djeda i oca čuo o integritetu već sam vidio da njihova djela slijede njihove riječi. Kao rezultat toga, i ja sam takav. Ako Vam dam svoju riječ po pitanju nečega, možete računati da će tako i biti.

Živi je primjer najbolji način učenja Božjih principa i prosljeđivanja istih s generacije na generaciju. Nažalost, u Americi danas imamo nedostatak karaktera i integriteta, a sve to zato što se Božji principi ne naučavaju kod kuće.

Kada ne postavite Božje vrijednosti i principe u svome domu, Vaša će djeca pasti pod utjecaj onoga što čuju na radiju, gledaju na televiziji ili čitaju u časopisima. Umjesto da Vi utječete na svoju djecu, njihovi prijatelji i svjetovni vrijednosni sustavi utječu na njih.

Podučavanje djece počinje u ranoj dobi i najprije počinje razvijanjem odnosa s njima. Odnos se razvija kroz provođenje vremena sa svojim djetetom. Čvrst se odnos gradi kroz zainteresiranost za interese Vašeg djeteta. Ne možete čekati da Vaša djeca odrastu kako biste imali odnos s njima. Morate početi u trenutku kada ih donesete kući iz bolnice.

Kada su Vaša djeca prioritet u Vašem životu i kada im dajete svoje vrijeme i govorite im koliko ih volite i cijenite, tada ćete moći razgovarati s njima o bilo čemu. Zatim, kada dođe vrijeme da ih disciplinirate ili ih usmjerite prema Bogu, bit će skloniji poslušati što im imate za reći nego se pobuniti protiv Vašeg savjeta ili ispravke. No, ako samo uspostavite pravila u svojoj kući bez da ste prije razvili odnos sa svojom djecom, Vaša će se djeca pobuniti umjesto da slijede Božje puteve.

Odnos je najbolji temelj za poduku. Bez njega, Vaš je dom zapravo samo kuća u kojoj žive različiti ljudi. No, kada odnos postoji, možete utjecati na svoju djecu i također na njihovu djecu. Poput Abrahama, imat ćete generaciju nakon generacije potomaka koji će slijediti Božje puteve.

 

Izvor: Rhema

Autor: Kenneth E. Hagin

Prevela: Ivona Bilušić