Kao što vidimo iz pisma apostola Pavla on nas uči da su vjernici već sada spašeni i da je spasenje dar, a ne zasluga. Istinska katolička vjera nas uči upravo tako; da spasenje nije zasluga već dar od Boga svima koji vjeruju. Zbog toga što je Bog milosrdan u svojoj prirodi On voli udijeliti spasenje onima koji vjeruju u Isusovu otkupljujuću smrt. Tako jedan od crkvenih otaca, Jeronim, kaže: “Sve što sveti kažu je molitva Bogu. Cijela njihova molitva i zamolba je snažna borba za Božje suosjećanje tako da mi koji ne možemo svojom snagom i trudom biti spašeni budemo sačuvani Njegovim milosrđem.”1
K tome još dodaje i ovo: “Spašava nas ljubaznost i milosrđe Boga našega.”2
Ambrosiaster (između 336. I 384. g.), govori da smo kroz uskrsnuće Kristovo milosrdno spašeni usprkos našoj nedostojnosti, a Ambrozije nas svojom izjavom savjetuje: “Ne oslanjaj se na vlastiti napor već na Kristovu milost.” “Spašeni ste milošću”, kaže apostol Pavao, zbog toga to nije stav arogancije već vjera jer slavimo to što smo prihvaćeni od Boga. “To nije ponos već predanje”3
Pravi vjernici već sada imaju spasenje; oni su spašeni. To nam govori i Polikarp također svrstan među crkvene oce: “Iako ga ne vidite vi vjerujete i vjerujući se radujete neizrecivim radošću. U tu radost mnogi žele ući znajući da smo milošću spašeni – ne djelima, nego voljom Božjom po Isusu Kristu.”4
“Tko su oni koji su sada spašeni i već poznaju život vječni? Nisu li to oni koji vole Boga, vjeruju Njegovim obećanjima i koji su postali bezazleni kao mala djeca.”5
Da je spasenje Isusova zasluga i da smo spašeni darom, a ne vlastitim djelima svjedoče i ovi navodi crkvenih otaca: “On je trpio sve te stvari u našu korist, da bismo mi mogli biti spašeni”6
“Da nam sam Bog nije besplatno dao spasenje, mi ga sigurno ne bi posjedovali.”7
“Gospodin koji je Emanuel, od Djevice, znak je našeg spasenja budući da je Gospodin onaj koji ih spašava jer nisu mogli biti spašeni svojim sposobnostima.”8
Kao što možemo iz svega navedenog vidjeti katolici su vjerovali da su spašeni Božjom milošću, a ne svojim zaslugama ili djelima ili sposobnostima. Imali su sigurnost spasenja i tvrdili su da su već za vrijeme svog života spašeni po vjeri i milosti Božjoj. To je pravo katoličko učenje i vjera. Tako su vjerovali i vjeruju pravi kršćani. Oni znaju da su spašeni Božjom milošću i darom i ne oslanjaju se na svoja djela. To ne negira činjenje djela ljubavi dobrote ili pobožnosti ali ih ne stavlja u prvi plan, odnosno u odlučujući faktor spasenja. Odlučujući faktor spasenja je Isusovo djelo, Božja milost i vjera pojedinca koja je ujedno i dar Božji, a dolazi kroz slušanje Božje Riječi. Kada čuješ o vjeri i odlučiš prihvatiti vjeru tada darovi počinju “teći” u tvoj život. Ako vam netko kaže da ne možete biti spašeni i da sada ne možete imati sigurnost spasenja on vas ne uči katolički nauk. Takav sigurno poučava nešto drugo.
1 Jeronim, Protiv Pelagijanaca
2 Jeronim, knjiga 2.10
3 Ambrozije, O sakramentima, 5.4.19
4 Polikarp, Filipljanima, 1.poglavlje
5 Irenej, Protiv hereza, 4. Knjiga, 28. Poglavlje
6 Ignacije, Smirnjanima, 2. Poglavlje
7 Irenej, Protiv hereza, 3. Knjiga, 18. Poglavlje
8 Irenej, Protiv hereza, 5. Knjiga, 14. poglavlje
Autor: Damir Šićko Alić
