Neki ljudi, kalvinisti, naučavaju da postoji neki nedefinirani način predodređenja ljudske sudbine, i nitko ne zna kako to predodređenje funkcionira. Radi li se o sustavu tombole u kojem Bog svim ljudima dodjeljuje brojeve pa iz bubnja izvlači sretnike koji će se spasiti, radi li se o principu prema kojem se spašava svaki sedmi čovjek, ili je u pitanju nešto sasvim treće. Učitelji predodređenja kriterij ne definiraju. Oni samo uče da će se spasiti oni koji su predodređeni, odnosno da oni koji nisu predodređeni ne mogu nikako biti spašeni.
Nedefiniran način predodređenja je prvi problem takve nauke. Drugi problem je potpuno elimiranje uloge pojedinca u odnosu na vlastito spasenje. Iz takvog sustava predodređenja proizlazi da čovjek ne može učiniti ništa da se spasi – ali ni da se ne spasi, ako spasenje ne želi. Osobna volja, želja, vjera, pobožnost ili neki drugi napori ne igraju nikakvu ulogu, nevažni su. Ako Bog odluči da se pojedinac hoće ili neće spasiti, to će biti tako neovisno o toj osobi.
Sve ovo protivno je cjelokupnom učenju Pisma. Bog ne igra lutriju s nama i našim vječnim životima, i svakako ne izvlači “broj” osobe koja će se spasiti. Bog je odredio broj ljudi koji će se spasiti, ali nije odredio pojedince. Bog voli sve ljude, poziva sve ljude i želi da se svi ljudi spase. Nažalost, svi ljudi neće biti spašeni – ali ne zbog Boga već zbog njih samih. Zbog toga što osobno ne prihvaćaju Božju ruku spasenja.
To učenje o predodređenju čini poruku ovih stihova i Biblijskih poruka kontroverznim.
U Ivanovom evanđelju 3:16 Pismo govori o tome da Bog voli cijeli svijet i sve ljude: “Uistinu, Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenoga Sina, da nitko tko vjeruje u Njega ne ode u propast, nego da ima život vječni.”
Prva Timoteju 2:3 i 4 govori nam da Bog želi da se svi ljudi spase. “To je dobro i ugodno pred Bogom, Spasiteljem našim, koji želi da se svi ljudi spase i dođu do spoznaje Istine.”
Matej 11:28 govori o pozivu koji Bog upućuje svim ljudima. “Dođite k meni svi koji naporno radite i opterećeni ste, i ja ću vas odmoriti.”
Nažalost, moram istaknuti grubu činjenicu da, iako Bog želi spasiti sve ljude, On to ne može jer bi to bilo protivno pravilima koja je unaprijed postavio, a koja svi ne žele poštovati.
Biblija nam pokazuje da Bog želi spasiti neke ljude ali da ne može jer oni ne reagiraju ispravno. Sjetite se Isusove alegorične priče o pozivu na svadbu i ljudima koji se nisu htjeli odazvati na poziv. Svadba je događaj u kraljevstvu Božjem, a u priči se podrazumijeva i spasenje. Gospodin također kori one koji su ga odbacili i govori gradovima Izraela o tome koliko će im teško biti jer su to učinili. Bog kaže: “Koliko vas puta htjedoh sakupiti, kao što kvočka skuplja piliće, ali vi ne htjedoste”, te: “K svojima dođe ali ga oni ne primiše”. U poslanici Rimljanima 10:21 navodi se iduće: “A Izraelu veli: ‘Cijeli dan ispružam svoje ruke narodu koji je neposlušan i protivi se.'”
Kao što vidimo, Bog je želio skupiti i spasiti ljude, ali nije mogao zbog toga što oni sami nisu željeli. Bog ne spašava protivno našoj volji. Ovi odjeljci pokazuju nam da Bog nije samovoljno odredio tko će biti spašen, te otkrivaju da postoji još nešto što je povezano s načinom kako Bog odabire.
Prije nego kažem što je to, želio bih vas podsjetiti da se ne spašavamo po djelima. Kad bi imali planinu djela koja seže do neba, to nas ne bi moglo spasiti. Kada bi imali vjere do neba, samo po njoj ne bi mogli biti spašeni. Ključ spasenja je Božja milost. Božja milost je dodatak našem nedostatku. Bog je Abrahamu uračunao odnosno dodao milost na njegovu vjeru. Jesu li pobožna djela i vjera dobre stvari? Svakako, ali bez milosti su nedovoljne. Ipak, ključno je da Bog ne daje milost nasumično, niti ju daje bez ”kanala”, pri čemu je kanal Isus Krist i osobna vjera u njega. Bog je postavio određeni uvjet odnosno pravilo prema kojem će udijeliti svoju milost. Pri tome Bog nije birao pojedince, već je postavio načelo koje se sastoji u sljedećem: “Milost je za sve one koji će izabrati da budu u Njemu, u Kristu. Onima koji vjerom prime Isusa, u Njemu ću im dati milost.”
Pismo kaže: “Zakon dođe po Mojsiju, a milost dođe po Isusu Kristu.” Isus je posrednik milosti.
Poslanica Efežanima 1:3 i 4 nam kaže: “Kao što nas u njemu sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim, u ljubavi nas predodredi za svoje sinove, po Isusu Kristu, u skladu s odlukom vlastite volje, na hvalu slave svoje milosti.”
Glede predodređenja, trebamo razumjeti da je Bog iz vječnosti planirao iskazati ljudima milost po Kristu Isusu, te da je odredio da oni koji prihvate Isusa, po Njemu prime i milost koja ih spašava. Predodređenje dakle postoji, ali ono nije lutrija, rulet, već Božja odluka donesena prije stvaranja čovjeka, i ta odluka ne isključuje čovjekovu volju ili reakciju na Isusa i na Božju volju. Sama po sebi, naša reakcija ne bi bila dovoljna da nam Bog nije odlučio iskazati milost, no Bog je odlučio iskazati odnosno udijeliti milost po Isusu svima koji vjeruju i primaju Isusa. Svima koji vjerom uđu u Isusa, Bog dodaje milost.
Kalvinistički nauk predodređenja nije dobar jer poništava više Biblijskih tvrdnji i načela. Primjerice, to su biblijske tvrdnje da je Bog pravedan i nepristran, da je čovjeku dao slobodnu volju i mogućnost odabira života, te načela vjere, pobožnosti i poslušnosti. Ovo kalvinističko učenje potvrđuje da je Bog suveren, ali poništava činjenicu da je Bog pravedan jer ako ljudi nemaju ni priliku, ni način, to je nepravedno. Ako je Bog pristran onda nije pravedan.
Predodređenje koje je u skladu s Pismom ili predodređenje za one koji su vjerom primili milost u Kristu, eliminira upitnost Božje pravednosti i pristranosti. Također eliminira pitanje jeli Bog čovjeku dao ikakvu šansu. Bog je svakom pojedincu dao priliku odabira, priliku da vjeruje, da bude poslušan i pobožan. Božji sud je pravedan, a odluka se donosi prema kriteriju ima li Bog pravedan razlog na temelju kojeg će pojedincu uračunati ili dodati svoju milost bez koje on ne može biti spašen. Tako možemo imati pouzdanje da naše spasenje otpočinje i završava u Božjoj pravednosti i suverenosti.
Bog je prije vremena predodredio da oni koji vjerom uđu u Krista, našu Noinu arku, budu spašeni. Svi su dobrodošli.
Autor: Damir Šićko Alić
