Život je zabavan, a Bog je jako kreativan i u glave nam stavlja svakakve ideje kako ga proslaviti i bolje dočarati drugima. Ja se više od pola svog života bavim sportom i Bog mi stvarno pomaže u svemu što poželim.
Kad sam sa 6 godina prvi put počeo trenirati nogomet bilo mi je stalo samo do toga kako biti najbolji bez ičije pomoći. Na terenu nisam baš igrao timski, pa tako nisam dodavao loptu suigračima i mislio sam da sve mogu sam. Eh, tu je bila moja najveća pogreška.
Iako sam tri godine za redom bio jedan od najstandardnijih članova u prvoj momčadi moja se „slava” brzo rasprsnula i počele su provokacije od trenera i nekih igrača u momčadi. Cijelo to vrijeme sam se osjećao toliko jadno, a nisam znao niti kome se obratiti za pomoć. Napustio sam jednu od svojih najvećih ljubavi ikada – nogomet. S vremenom sam krenuo u crkvu „Riječ Života“ u kojoj sam upoznao super ljude koji su mi na neki način odmah prirasli srcu.
Gledajući sva ta silna čudesa i slušajući sve te zanimljive propovijedi shvatio sam da Bog ima velike planove za moj život. Primio sam dar govora u drugim jezicima, svjedočio mnogima, i sve u svemu, super se osjećao.
Jednom prilikom dok smo molili u crkvi Bog mi je stavio na srce da se krenem baviti stolnim tenisom. I tako ja sam ga poslušao. Nakon tjedan dana napornih treninga osvojio sam i svoj prvi pehar. Pucao sam od sreće. Ubrzo sam počeo osvajati i još neke medalje i to osvajanje mi je na neki način prešlo u naviku.
Da, ja sam osvajao sva ta odličja, ali postojao je tu mali problem. Htio sam proslaviti Boga (kroz sport), ali nisam znao kako. S vremenom je jedan brazilski nogometaš (Kaka) postao slavan u cijelom svijetu. Još kad sam saznao da igra za moj najdraži klub postao mi je najbolji igrač, ali na neki način i moj najveći uzor. Čitao sam njegove autobiografije i vidio da je stvarno jako zahvalan Bogu u svemu što je učinio za njega. Na jednoj utakmici imao je majicu na kojoj je pisalo ”I belong to Jesus”. Meni je tada palo na pamet učiniti isto. Na državnom prvenstvu u stolnom tenisu u svlačionici sam molio Boga da mi da snage da dobro odigram i tad mi je On rekao da uzmem marker i da si na majicu napišem ”I belong to Jesus”. Ah, nije mi bilo lako izaći sa takvom majicom pred sve moje prijatelje. Neki čak i ne vjeruju u Boga. Ali skupio sam hrabrost i to napisao.
Kad sam krenuo u dvoranu sa tribina se čuo gromoglasan pljesak. Ljudi nisu ni bili svjesni da zapravo plješću Bogu, a ne meni. Bio sam jako sretan što sam dočarao ljudima Boga kroz jednu običnu majicu s velikim natpisom. Pucao sam od sreće, a i vjerujem da je Bog bio jako sretan.
Iz meča u meč bili smo sve bolji i na kraju osvojili državno prvenstvo uz Božju pomoć. Na kraju mi je jedan mali dečko utrčao u teren i pitao me mogu li mu dati majicu.
– Pa, naravno mali, rekao sam mu. Slikali smo se, a i na kraju sam malo pričao njegovom tati o Bogu. Vidio sam kako ljudi vape za Bogom i za slobodnim životom.
Ja sam stvarno jako zahvalan Bogu na svemu. On mi je pomogao kad mi je bilo najteže i vodio me iz dana u dan, iz pobjede u pobjedu.
