Preobilan je nevjerojatno bogata riječ. Znači “nečuven, više nego što se može zamisliti” – kao kada pročitamo: “Pogledajte koliko veliku (eng. prijevod: preobilnu) nam je ljubav darovao Otac: djecom se Božjom zovemo, i jesmo.” (I Ivanova 3:1)
Bez obzira na to koliko smo dobri, inače ne zaslužujemo da nas se naziva sinovima i kćerima Božjim. Čak i da postignemo sve petice u školi, najvišu poziciju na svome poslu i sve druge kvalifikacije koje ovaj svijet može ponuditi, nikada ne bismo mogli zaslužiti takav dar. Samo nam Njegova besplatna i preobilna ljubav daje tu najljepšu titulu od svih – ne liječnika, ne pravnika, ne apostola, već sina ili kćeri Božje.
Mi smo obitelj koju je Bog otišao pronaći. Bio je toliko odlučan nazvati nas sinovima i kćerima da je patio na križu i umro. Isus i Njegov Otac su jedno. Što god Isus čini, Otac čini. Djeluju zajedno, a križ predstavlja jedinstvo njihove ljubavi prema nama. Isus je umro kako bismo mogli biti braća i sestre jedni drugima. Prije toga nismo mogli biti jedna obitelj.
Pretukli su me, pucali na mene i lagali o meni. Čak su me pokušali i ugušiti, no ne bojim se. I dan danas mogu hrabro hodati među naoružanim članova bandi i reći im da se zaustave u Isusovo ime. Očekujem od njih da spuste noževe. Obično nakon toga postanu iznenađujuće ljubazni. Ponekada me čak pogledaju i ispričaju mi se.
Odakle mi je došlo takvo samopouzdanje? Došlo je iz spoznaje da me Otac voli. Ne bojim se jer znam koliko sam uistinu voljena.
Bog želi da Vaša služba teče iz spoznaje da ste ljubljeno dijete Božje. Kada ste u toj poziciji, ne trebate se brinuti o tome kako Vas ljudi vide. Ne brinete se odnose li se ljudi ljubazno ili neljubazno prema Vama. Čak se ne brinete ni oko toga vole li Vas ili ne. Ne brinete se jer ćete ih jednostavno voljeti i jer ćete voljeti Njega. Ovo dolazi iz spoznaje tko je On i što On misli o Vama. To znači uistinu shvatiti da ste dijete Božje.
No, što ako zabrljamo? Što ako se pokaže da smo još uvijek pogrešivi ljudi s kojima je teško dobro se slagati? Hoće li nas On nastaviti voljeti?
Tijekom godina, primili smo tisuće djece da žive s nama; jedan je od njih bio osobit nevaljalac. Kada bi uspio pronaći nešto loše za raditi, uvijek bi to napravio. Pitala sam Boga što da radim s njim. Bog mi je rekao da ga volim. Osjetila sam da mi Gospodin govori da želi da mu dam neko vrijeme i da svaki dan molim za njega. To je bilo ono što sam, zajedno s ostalima, radila. Dugo vremena nismo mogli vidjeti nikakav pomak. Unatoč svemu, ovaj je dječak uvijek bio karizmatičan te se nakon nekog vremena uspio preseliti u Ujedinjeno Kraljevstvo.
Nedavno sam, dok sam držala govor u Ujedinjenom Kraljevstvu, vidjela ovog duhovnog sina. U trenutku sam ostala začuđena kada sam vidjela koliko je snažno Božja prisutnost bila na njemu. Kada mi je prišao, počeo se tresti i jecati u mome naručju. Na lošem je engleskom rekao: “Hvala ti, Mama, što me nikada nisi prestala voljeti.”
Naše veselje zbog ovog sina nije toliko bilo u tome što je uspio završiti školu, iako smo bili jako sretni što se to dogodilo. Naše je veselje bilo u tome što smo ga vidjeli ispunjenog prisutnošću Božjom. Naše je veselje bilo vidjeti ga kako se vratio kući, k Ocu, i ukoračio u duh posvojenja.
Ovaj dječak – sada muškarac – zna tko je. On je sin. On zna bolje od većine da ga Bog voli koliko god puta lagao, krao, pretukao nevine ljude ili počinio preljub. On je voljen zbog nevjerojatne Božje milosti koja se spušta kako bi svakoga od nas, pojedinačno, nazvala sinom ili kćeri. Nitko od nas to ne zaslužuje. Jednostavno to imamo.
Vaš Vas nebeski Otac voli na isti način. Voli Vas bez obzira na to što radite ili bez obzira na to koliko ste puta podbacili. Ovo je ljubav koju nam je objavio kada je poslao svojeg Sina. To je bilo ono što je Isus prolio na križu. To je ono što crkva treba pokazati ljudima u svijetu. Ljubav toliko preobilna da nikada ne umire.
Zbog ove smo ljubavi postali djeca Božja. Iako možda još ne vjerujemo u to, to je ono što uistinu jesam (I Ivanova 3:1). Imali smo djecu koja jako dugo nisu vjerovala da su uistinu voljena. Ovaj je sin bio s nama 14 godina prije nego je uistinu shvatio ovu istinu. To iziskuje puno čekanja i boli. Ako Duh Sveti čak i dotakne određene ljude na način da odmah shvate da su sinovi ili kćeri, trebamo to slaviti kao veliko čudo – jer je ponekad potrebno 14 godina da se to dogodi.
Vi ste sin ili kći baš sada – danas. Vaš se stvarni identitet nalazi u ovoj istini. Nije važno kako Vas ljudi nazivaju ili ne nazivaju. Nije važno gdje sjedite ili ne sjedite. Vi ste sin. Vi ste kći. Nema dragocjenije pozicije kojoj bismo mogli težiti.
Biti Božje dijete znači da si dio kraljevske obitelji. Ovo je najveća privilegija, no također dolazi uz veličanstvenu odgovornost. Ako ste uistinu zahvalni Bogu i želite Mu svim srcem ugoditi, morate učiniti više od samog prepoznavanja vlastitog autoriteta. Morate ga upotrijebiti. On traži od Vas da dajete ljubav na isti način kako ste ju i primili – besplatno; ne samo onima koji je zaslužuju već svima koje Vam On stavi na put.
Izvor: Charisma Magazine
Autorica: Heidi Baker
Prevela: Ivona Bilušić
