“Ljubljeni, ne vjerujte svakom duhu, nego provjeravajte duhove jesu li od Boga. Jer su mnogi lažni proroci izišli u svijet” (1. Ivanova 4: 1).
Kako možemo raspoznati prisutnost ili djelovanje zlih duhova?
Kako možemo razlikovati njihove manifestacije od onih Duha Božjega?
Jer ovo su vremena kao u slučaju Aronovog štapa i štapova čarobnjaka – nije uvijek lako prepoznati ono što je od Boga i ono što nije. Sveto pismo, međutim, daje više metoda kojima to možemo testirati. Nema potrebe da bilo tko bude zbunjen glede ovog, ako je spreman uzeti vremena i naučiti ono što Božja riječ ima za reći o tome. Slijedimo, dakle, primjer vjernika u Bereji koji su bili u stanju prepoznati razliku između istine i zablude jer su istraživali svakodnevno Pisma: “Ovi pak bijahu plemenitiji od onih u Solunu. Oni primiše Riječ sa svom spremnošću te su danomice istraživali Pisma, je li to tako” (Djela apostolska 17:11).
Sada ćemo uzeti u obzir one testove koji su nam dani u Pismu i koji će nam pružiti potrebno znanje kojim bismo mogli biti u mogućnosti razlikovati lažne duhove od Duha Svetoga.
1. TEST – Opovrgava li duh išta od Božje Riječi?
Za prvi test, možemo se vratiti tragičnoj priči o Evi u Edenskom vrtu. Kao što je poznato, Eva je budalasto dopustila da ju prevari Sotona koji se sam utjelovio u zmiji. Da je shvatila da je to njen najveći neprijatelj, Sotona, koji je tražio njenu propast, ona bi pobjegla od njega u strahu. Tek kada se predala toj suptilnoj sugestiji, otkriva svoju strašnu pogrešku i plaća ju po nezamislivoj cijeni. Što je to što je Eva zanemarila učiniti što ju je moglo spasiti od takve tragične pogreške?
Moglo bi se istaknuti da je svoju prvu pogrešku napravila time što je bila u blizini zabranjenog stabla. Namjerno je lutala u blizini stabla spoznaje dobra i zla i tako se stavila u poziciju u kojoj je mogla postati žrtva iskušenja. Da radi nešto krivo vjerojatno je i sama shvatila jer tome svjedoči i činjenica da je posjetila to mjesto bez znanja svog muža. Mnogi su poput Eve, namjerno idu tamo gdje je napast. Oni se igraju s vatrom i imaju naivnu ideju da neće biti spaljeni. Na ovaj način ljudi se danas zabavljaju brbljajući o svim vrstama crne magije i misticizma i zato niti ne čudi činjenica da su se mnogi od njih zapleli u mrežu koju su sami spleli.
Ipak, Eva je učinila najveću pogrešku kada je dopustila sumnjama da u njeno srce posiju pitanja o istinitosti Božje Riječi. Gospodin je rekao: “U dan kad budete s njega jeli zacijelo ćete umrijeti”. Zmija je glumeći zavarala Evu. Ona nije nazvala Boga lašcem, ali je postavila pitanje “Je li Bog rekao?” Tako opasna pretpostavka trebala bi biti dovoljna da Eva pobjegne od svog neprijatelja. Đavao je lažac po prirodi i ,prije ili kasnije, iako se pojavljuje u ovčjem odijelu, otkriti će svoje pandže, uzrokovanjem sumnje na Božju Riječ. Ipak, koliko često si ljudi dopuštaju da poput Eve budu odvedeni u ozbiljnu zabludu jer su se natezali s vragom, a nisu se držali Božje Riječi!
Naveo bih primjer jednog propovjednika koji je zaveden u zabludu kroz zavodničke duhove. Ovi duhovi su mu rekli da će se dogoditi spektakularno čudo kroz ozdravljenje njegove supruge od paralize, iscjeljenje koje će privući nacionalnu pozornost. Trebalo se dogoditi u određeni dan i sat. Dogovorio je s novinarima da dođu i da svemu tome posvjedoče. Kada se ovo proročanstvo nije dogodilo, duhovi (koji su se predstavili kao anđeo Gabriel) su mu tada rekli da se čudo ne može dogoditi jer njegova supruga nije bila po volji Božjoj, da njegov brak nije svezan na Nebu i da mora otpustiti ženu pa se oženiti drugom – mlađom djevojkom i tada će njegova služba biti okrunjena uspjehom. Nesretni brat odlučio je vjerovati zavodničkom duhu više nego Božjoj Riječi. Žalosni ishod je bio da je njegova služba praktički uništena. Ovaj čovjek je trebao to prepoznati, da ako se njegova proroštva nisu ispunila najvjerojatnije je bio pod utjecajem duha zavodnika. Test pravih proroka nalazi se u Ponovljenom zakonu.
“Ako li rekneš u srcu svojemu: ‘Kako ćemo raspoznati riječ koju Gospod nije izrekao?’ Kad prorok govori u ime Gospodnje pa se ta riječ ne zbude i ne ispuni, to je riječ koju Gospod nije govorio. U drskosti je taj prorok govorio, njega se nemoj bojati” (Ponovljeni zakon 18:21-22).
Kad je saznao da se ono što je on prorokovao nije dogodilo, ovaj se službenik trebao suočio s činjenicom da je posjedovao lažnog duha i vapiti Gospodinu za izbavljenje. Umjesto toga, on je nastavio slušati laži tog duha. Zavodnički duh obično se može otkriti jer je njegova priroda laganje i davanje izjava u izravnoj suprotnosti s Božjom Riječi. Ako je osoba ipak dopustila da se snažno izloži utjecaju lažljiva duha on je u velikoj opasnosti racionaliziranja laži, umjesto da vjeruje u Božju Riječ. Često dobri kršćani mogu biti zavedeni. Njima ovakvi duhovi govore da ih je Bog počastio što im je dao “novo otkrivenje”. To može biti “objava” glede božanstva, vodenog krštenja, o “besmrtnosti tijela”, nema razlike. Ako se odluče vjerovati zavodničkim duhovima, a ne riječi Božjoj, njihova djelotvornost kao kršćanina je završila ili će se barem umanjiti. Doista, njihova vlastita duša može biti u opasnosti.
2. TEST – Krist je došao u tijelu?
“Po ovome prepoznajete Duha Božjega: svaki duh koji ispovijeda da je Isus Krist u tijelu došao, od Boga je. A svaki duh koji ne ispovijeda da je Isus Krist u tijelu došao, nije od Boga. To je duh Antikristov, a za nj ste čuli da dolazi i sad je već u svijetu” (1. Ivanova 4 2-3).
Ovaj test je možda nije toliko izravni test zlog duha, ali jeste za proroka ili učitelja pod utjecajem zavodničkog duha koji mogu uvesti neke nove doktrine ili kult. Duh koji je u pozadini iza lažne religije obično uzrokuje da vođa te religije iskrivljuje Biblijsku istinu ili istinu o Kristovu božanstvu.
Drugim riječima, to će učenje uglavnom negirati ili baciti sumnju na činjenicu da je Isus rođen od djevice, te da je Sin Božji. Islam, na primjer, priznaje da je Isus bio prorok, ali u istom smislu da je bio prorok kao i Muhamed.
U ovom poglavlju nemamo prostora ispitati razne popularne kultove u detalje, i zbog toga ih nećemo izričito spominjati. No, barem desetak kultova koji su više ili manje poznati javnosti, na neki način, spadaju u kategoriju iz 1. Ivanove 4:1-3. Ta učenja uvijek udaraju na najvitalniju točku Evanđelja – božanstvo Isusa Krista. Jedan poseban kult, na primjer, koji naglašava mentalno ozdravljenje, poriče da fizički svemir uopće postoji. Sve je duh, pa stoga ne postoji fizičko tijelo. Prema tome, ništa fizičko ne postoji, bolest, bol ili smrt nije stvarna. Takva filozofija, naravno, mora poreći da je Isus došao u tijelu, da je trpio na križu i umro, te da je ponovno uskrsnuo u proslavljenom tijelu. Veliki broj ljudi je palo u iluziji ovog kulta. Ipak, pitam se jesu su pažljivo pročitali Novi Zavjet, da jesu, nikada ne bi postali žrtva takve pogreške.
Ostali kultovi uče da je Isus iz Nazareta došao u tijelu, ali ne vjeruju da je On Krist, ključni test svih nauka je da li prihvaća temeljnu istinu da je Isus Krist. Svi učitelji koji su od Boga, bez okolišanja, učinit će to isto priznanje koje je i Petar učinio kad ga je Isus upitao: “A što vi za mene kažete, tko sam?”
“Reče im: ‘A što vi za me kažete, tko sam?’ A Šimun Petar, odgovorivši, reče: ‘Ti si Krist, Sin Boga živoga'” (Matej 16:. 15-16).
Još jedan poznati kult uči da je Isus bio samo stvoreno biće, poput drugih ljudi. Zato što je vjerno slušao zapovijedi Božje, on je postao Pomazanik Božji, te je u tom smislu bio i Sin Božji. To je također krivo. Krist nije stvoreno biće, On je vječni Božji Sin, koji je po utjelovljenju postao i Sin čovječji.
Duh iza modernizma, unitarizma, univerzalizma, new agea i masa drugih takvih religija negiraju na neki način božanstvo Isusa Krista. Gdje god postoji sumnja o tom temeljnom kamenu evanđelja, možemo biti sigurni da su zavodnički duhovi na djelu.
3. TEST – Po njihovim plodovima ćete ih poznavati
Je li moć činjenja čuda nepogrešiv test čovjekovog odnosa s Bogom?
Je li činjenica da onaj koji govori jezikom ljudi i anđela dokaz da ta osoba ima pravi duh?
Ako osoba prorokuje, je li to samo po sebi dokaz da je on u ispravnom odnosu s Bogom?
Ako je jednom bio pomazan od Boga, znači li to da ta osoba i sada ima Duha Kristova?
“Ako i jezicima ljudskim i anđeoskim govorim, a ljubavi nemam, postao sam mjed što zveči ili cimbal što ječi. Ako i dar prorokovanja imam i znam sve tajne i svu spoznaju; ako i svu vjeru imam da bih i gore premještao, a ljubavi nemam — ništa sam. Ako i sav svoj imetak razdam, ako i tijelo svoje predam da se sažeže, a ljubavi nemam — ništa mi ne koristi” (1. Korinćanima 13:1-3).
Obično bi se, božanski darovi mogli uzeti kao znaci čovjeka Božjeg. Ali oni nisu nepogrešivi znaci, jer, nažalost, onaj tko ih posjeduje je još uvijek slobodan moralno sagriješiti i zaprljati izvor iz kojeg teku ti darovi. On može popustiti pod samouzvišenjem i kako je Pavao izjavio, postati “lažni apostol”. Ljubav prema novcu može uzrokovati da griješe kao i Juda, jedan od dvanaestorice, koji je izvodio čuda, ali nažalost, na kraju je postao izdajnik i izdao svog Učitelja za trideset srebrnjaka. Samson je bio pomazan od Boga no zato što se predao tjelesnim požudama, bio je lišen svoje moći i pao u ruke neprijatelja (Suci 16: 20-21). Bileam je govorio neka od najljepših proročanstava, čak je i prorokovao dolazak Krista (Brojevi 24:17), ali zbog svoje ljubavi prema novcu, on je komercijalizirao svoj dar i na kraju je umro pod Božjom osudom (Jošua 13:22).
Isus je dao ozbiljnu opomenu u vezi tih stvari, u Mateju 7:22-23: “Mnogi će mi reći u onaj dan: ‘Gospodine, Gospodine, nismo li u tvoje ime prorokovali i u tvoje ime zloduhe izgonili i u tvoje ime mnoga silna djela činili?’ I tada ću im priznati: ‘Nikada vas nisam upoznao! Odstupite od mene, vi koji bezakonje činite!'”. Što je onda pravi test proroka Božjeg? Isus ga je dao u 19. i 20. stihu kada je rekao: “Po njihovim plodovima ćete ih poznati: ‘Svako stablo koje ne rađa dobrim plodom siječe se i baca u vatru. Stoga, po njihovim plodovima ćete ih poznati'” (Matej 7:19-20).
Kako bismo trebali suditi proroka koji tvrdi da je poslan od Boga, kao na primjer da udari štapom na zemlju i uzrokuje da se pretvori u zmiju? Sjetimo se da su vračari, kao i Mojsije i Aron imali silu za pretvaranje njihovih štapova u zmije.
Kako možemo razlikovati ono što je od đavla, kada su znakovi koji se pojavljuju jako slični?
Prije nego što odgovorimo na to pitanje, moramo postaviti jedno protupitanje: Ima li to prorok koji čini takva čudesa, ima poput Mojsija poniznost i skromnost?
“A Mojsije bijaše veoma ponizan čovjek, više no bilo koji čovjek što je bio na licu zemlje” (Brojevi 12: 3). Posreduje li on za narod poput Mojsija, koji je bio spreman dati svoj život za spas svoga naroda? Ili je poput faraonovih slugu koji tuče i ponižava narod Božji?
Dakako, ako čovjek može pokazati da su njegovi rodovi – plod Duha, tada možemo prosuditi njegove znakove, bez obzira na to što su slični vračarskima, da su od Boga.
S druge strane, ako on traži svoje samouzdizanje, poput faraona, ili se igra čarobnjaštva kao i vračari, tada moramo prosuditi da je on na sotoninoj strani.
Treba napomenuti da je Aronov štap je ostao, a štapovi vračara su pojedeni. Spiritisti su katkada sposobni materijalizirati pojedine objekte. To nije snaga Božja, ali je čarobnjaštvo. Čarobnjaštvo je često u mogućnosti izvršiti materijalizaciju, ali ona nema stalnog postojanja u prirodnom svijetu. Leteći tanjuri koji se pojavljuju i nestaju, spadaju u ovu kategoriju. Kada je Ilija učinio čudo s uljem i brašnom, ono je trajalo sve dok je trajala glad kako bi bilo dovoljno za održavanje udovice i obitelji (1. Kraljevima 17:14-16). Elizej je učinio čudo s uljem i tako se platilo dugove (2. Kraljevima 4:1-7). Kad je Krist umnožio kruhove i ribe, čak su ulomke sakupili za naknadnu uporabu (Matej 15:32-37). Faraonovi vračari su proizveli zmije sa svojim štapovima, ali su one bile uništene Božjom snagom! Spiritizam i vjersko čarobnjaštvo može proizvesti materijalizacije, ali takve materijalizacije će nestati, a to je znak čarobnjaštva. Neka Božji narod bude na oprezu!
4. TEST – Dar razlikovanja duhova
Do sada smo razmotrili testove kojima “testiramo duhove” i koje svaki kršćanin, upoznat s Božjom riječi, može koristiti. Ako se oni primjenjuju pažljivo i uz molitvu, nezamislivo je da vjernik može biti zaveden bilo kojom neprijateljskom taktikom, bez obzira kako suptilna ona bila.
Kako bi mogao prakticirati testiranje duhova vjernik ne treba više od prva tri testa. Ipak ima i onih koji su dobili posebnu službu koja ih često dovodi u kontakt sa zlim silama, tako da ih može prepoznati, pogotovo ako je prisutno više od jednog demona. Za one s takvom službom Bog je osigurao poseban dar pod nazivom “dar razlikovanja duhova”.
Ovaj dar se spominje u 1. Korinćanima 12: 7,10: “A svakomu se daje očitovanje Duha na korist… a drugomu razlučivanje duhova”.
Ovaj “dar za razlikovanje duhova” ima obično širi opseg od onog uobičajenog. Kao što postoje zli duhovi, tako postoje i dobri duhovi. Ponekad Bog dopušta svom narodu, da raspoznaje ili vidi anđeoske duhove. Prorok Elizej se jednom pomolio za svoga slugu da mu Bog otvori oči kako bi mogao vidjeti zaštitničku vojsku anđela oko njih: “Tada se Elizej pomoli i reče: ‘Gospode, molim te, otvori mu oči da vidi’. I Gospod otvori oči momku te je vidio. I gle, gora bijaše puna konja i ognjenih kola sve uokolo Elizeja” (2. Kraljevima 6:17).
Razlikovanje duhova također uključuje i razlikovanje ljudskih duhova. Ponekad je važno znati da li je prisutan prijevarni ljudski duh. Filip, evanđelist, pretpostavio je da je Šimun Vrač bio pravi vjernik i krstio ga je u vodi. No, kada je došao apostol Petar, on je razabrao da je Šimun bio čarobnjak i odjednom ga je razotkrio (Djela apostolska 8:9-23). Isus je znao da je Juda bio licemjer, iako je potonji pametno sakrio svoj pravi karakter od ostatka učenika (Matej 26:21-22). Gehazi je mislio da je prevario Elizeja glede srebra i ostalih darova. Elizej je znao sve što je njegov prijevarni sluga učinio (2. Kraljevima 5:20-27).
Dar razlikovanja duhova, vjerujem, posebno je dizajniran za otkrivanje prisutnosti demona. Ponekada će se ovi duhovi pretvarati se da su Duh Božji i pokušati se prikriti.
Poseban trik koji demoni ponekad koriste prikazan je u slučaju opsjednute djevojke koja je bila u Filipima za vrijeme Pavlovog prvog misijskog putovanja u Europi. Ova je djevojka imala vračarskog duha i kroz gatanje i proricanje donosila je svojim gospodarima veliku dobit. “Ona je slijedila apostola Pavla i vikala: ‘Ovi su ljudi sluge Boga Svevišnjega, koji pokazuju vam put spasenja'” (Djela apostolska 16:17).
Možda su neki od Pavlovih suputnika i sljedbenika pretpostavili da je djevojka imala Duha Božjega i da je ono što je govorila bilo pravo svjedočanstvo Isusa Krista. Pavao, međutim, je u jednom trenu razabrao prisutnost vračarskog duha i prepoznao je da je njeno svjedočenje bilo daleko od pozitivnoga, ono je zapravo radilo štetu i Pavla su vjerojatno poistovjećivali s onima koji se bave sličnim vračarskim djelovanjima. Kada je Pavao istjerao zlog duha, djevojka više nije bila u mogućnosti maltretirati ih niti je bila u stanju više prorokovati budućnost. Pavao i Sila bačeni su u zatvor zbog toga i Bog je morao poslati potres da ih oslobodi. Ali to je poznata biblijska priča i ne treba je ponavljati detaljno (Djela apostolska 16:16-26).
Neće svatko operirati u daru razlikovanja duhova, ipak Bog je osigurao obilje izvora tako da nitko ne mora biti prevaren ili obmanut duhovima zavođenja. Nažalost, postoji mnogo ljudi ovih dana koji ne paze na biblijska upozorenja i ne koriste testove istine koje je Bog dao. Zbog toga nije malo onih koji su uhvaćeni od strane tih lažnih duhova koji se sve više očituju u ove posljednje dane (1. Timoteju 4:1).
Autor: Gordon Lindsay; iz knjige “Satan’s demon manifestations and delusions”