Rođen sam u muslimanskoj obitelji za vrijeme Jugoslavije. Moji roditelji nisu bili jako religiozni i nisam odrastao pod utjecajem muslimanskog učenja. Ipak je naš religiozni identitet bio u Islamu. U Dubrovniku, krajem 1984. godine, predao sam svoj život Isusu. Osoba koja mi je svjedočila zvala se Olja i primila je Isusa kroz jednog baptističkog vjernika. Naša mala grupa po učenju i iskustvu bila je baptistička, iako smo bili u kontaktu s nekim pentekostalcima. Milošću Božjom, 1985. godine, u moj su život ušli Jakov i Key Đuraković. Oni su bili moji duhovni roditelji koji su mi pomogli da nastavim rasti u vjeri, spoznaji i iskustvu u Bogu, izvan baptističkih ograničenja. Ipak, najveći utjecaj u mome životu imala je Biblijska škola u Švedskoj. Kroz nju sam bio izložen mnogim izvanrednim učiteljima i službenicima Božjim. Većina njih je dolazila iz pokreta “Riječ vjere” koji je jedna grana pentekostno-karizmatskog pokreta. Kao što mu i sam naziv kaže, taj se pokret temeljno koncentrirao na dvije stvari – Božju Riječ i vjeru u Božju Riječ. Pavao kaže u Rimljanima 10:8: “Blizu ti je Riječ, u tvojim ustima i u tvome srcu ‒ to je Riječ vjere koju propovijedamo.”
Ono što su Pavao i drugi propovijedali bila je Riječ vjere.
Iako se pokret “Riječ vjere” fokusirao na Božju riječ i vjeru, njegovo učenje pokriva, na izvrstan način, i mnoge druge Biblijske teme koje su važna pozadina vjeri. To su teme poput krvnog saveza, duha, duše i tijela, pravednosti, molitve, darova Duha, “u Kristu”, Božje ekonomije, i neke druge teme. Zahvaljujući toj Biblijskoj školi i izloženosti nekim od najizvrsnijih Božjih sluga tog vremena imao sam priliku duhovno rasti u Biblijski utemeljenoj spoznaji i u vjeri.
Pokret vjere Crkvi je u zadnjih tridesetak godina dao izvanredno puno. Mnoštvo učenja utemeljenih na Bibliji i mnoštvo poticaja da ljudi vjeruju Bogu i onomu što Bog govori u svojoj Riječi. Milijuni ljudi bili su dotaknuti i uvedeni u dublji odnos s Bogom. Mnogi su primili spasenje, iscjeljenje, oslobođenje. Mnogi životi su podignuti na višu razinu. Sve su te stvari više nego vidljive u Crkvi i u svijetu općenito. Iz mog dosadašnjeg iskustva i iz poznavanja onoga što se događalo u svijetu kroz pokret vjere, duboko sam uvjeren da Crkva danas – posebno Crkva u Hrvatskoj – treba vjeru i učenja koja su naučavana u pokretu vjere. Tako ćemo moći napraviti proboje i donijeti evanđelje našem narodu koji živi zarobljen u religiji; bilo da se radi o religiji tradicionalnih crkvi ili religiji novorođenih ljudi koji nisu otvoreni za daljnji duhovni rast.
Autor: Damir Šićko Alić
