Ova satelitska snimka Europe prikazuje blještavilo noćne rasvjete europskih metropola i koliko god se zagledali u naše krajeve …gradska svjetla Hrvatske svode se na par točkica. Ništa impresivno.
Snimka je stara desetak godina i možemo se tek tješiti da je situacija danas možda „svjetlija“. Ipak, slika me potakla na sasvim druge misli. Kad je Isus došao na svijet nije bilo ni struje, ni satelita, ali su ljudi bili u mnogočemu nalik ljudima danas – isprazni i od Boga otuđeni (Rim. 3:10). Što je još važnije od seoske i gradske rasvjete – nije bilo duhovnoga svjetla u ljudima. Vidjelo se to po „dočeku“ koji su mu priredili od samoga početka.
„… Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla“ Ivan 3:19
Isus je došao da bude svjetlo i ostavio je svojim učenicima zadaću prenositi njegovo svjetlo: ljubav, radost, mir, silu Duha Svetoga, istinu Radosne vijesti, jedine istine za spasenje u ovome mraku. Isus svojim učenicima otvoreno govori da su sada oni svjetlost svijeta (Ivan 8:12, Matej 5:14), te da će ljudi u dobrim djelima njegovih učenika vidjeti slavu Boga, Oca (Matej 5:16).
Već dva tisućljeća širi se broj onih koji nastoje u svojim životima, obiteljima i raznim drugim okruženjima svijetliti Isusa. Netko može reći da je tama u međuvremenu sve jača i doista to je tako. Razlika svjetla i tame čini se sve jasnija koliko god nam se nameće „komotna siva zona“. Po obraćenju svatko uistinu postaje Božje svjetlo, „izbavljen iz vlasti tame i prenesen u kraljevstvo Sina“ (Kol 1:13). Primanjem Duha Svetoga pozvani smo živjeti pobjedonosno za Krista, no plodovi koje se od nas očekuje ponekad s pravom mukom niču u našim životima, a pozvani smo roditi roda, zar ne? (Ef. 5:8-9). Dok o tome i ne razmišljamo naše se svjetlo vidi, nekad jače, nekad slabije. Daj Bože da je sve jače i jače. Da postoje snimke poput ove koje bilježe svjetlo Božje u ljudima, krajevima svijeta, selima i gradovima, tko zna što bi se vidjelo. Možda bi se iznenadili. Zasigurno bi se iznenadili.
Tko zna kako sada upravo izgleda duhovna slika s nebesa? Hrvatska?
Naši glavni gradovi koji su na satelitskoj snimci jedva vidljivi, vide li se uopće na „Božjoj snimci“?
Što je sa selima? Možda neko selo zasjenjuje metropolu! Zašto ne?
Gdje je tvoje svjetlo?
Imaš li dovoljno ulja u svojoj svjetiljci da rasvjetliš oko sebe?
Koliko si drugih svjetiljki zapalio?
Što god radio, mislio, govorio, ne-radio …pazi, snima se! 🙂
Dok jednog dane ne zasja ponovo Isus, jer „narodi će hoditi u svjetlosti njegovoj, a kraljevi zemaljski u nj donositi slavu svoju“ (Otkr. 21:24)
Autor: K. C.
