“Zato, ako je tko u Kristu, novi je stvor; staro prođe, gle, nasta novo sve!” (2. Korinćanima 5:17)
Ovo je definitivno jedan od stihova koji opisuje moj život.
Zovem se Matej i imam 22 godine. Moj život s Bogom nije imao nekakvu važnost dok sam bio dio Rimokatoličke crkve: vjerovao sam da je Bog tamo negdje na nebu i da treba paziti na svoje postupke koliko god je to moguće i ići nedjeljom na misu. U protivnom, Bog će me nekako kazniti kroz život.
Atmosfera u obitelji nije mi bila ugodna pa sam tražio gdje se mogu osjećati “bolje”. Sa osamnaest godina sam počeo sve češće izlaziti s društvom i partijati do jutra. Volio sam provode po noćnim klubovima, koncertima. Moja životna želja bila je da budem na nekom velikom festivalu tehno muzike. I bio sam dva puta zbog čega sam bio presretan jer mi je ta vrsta muzike bila omiljena.
Naravno, uz takve tulume ide i alkohol koji sam na litre uzimao i tako mi je odgovaralo – to je bilo moje najveće zadovoljstvo. Iako sam znao da će me sutradan boljeti glava i uhvatiti depresija, nisam odustajao – tih par sati stalno sam tražio da se osjećam “bolje”. Vikend je bilo vrijeme koje sam jedva čekao jer sam tada mogao sve probleme zaboraviti barem na jednu noć.
U doba proljeća imao sam jaku alergiju kojih deset godina; trajala bi otprilike dva mjeseca. Disanje mi je po noći bilo otežano; uz sve tablete koje sam pio, jedva sam spavao. Sjećam se da su mi se jedan dan glasnice toliko stisnule da nisam mogao taj dan govoriti, tek navečer se malo smirilo. Uz to sam cijeli život imao problema s jakom glavoboljom i osjećajem umora koji nisu prestajali. Zajedno s tim, emocionalno sam bio slomljen.
No onda, u srednjoj školi, dobio sam profesoricu koja nam je došla na zamjenu iz vjeronauka. Od nje sam čuo jako zanimljive stvari što se tiče duhovnih stvarnosti. To me je jako privuklo! Počeo sam istraživati o Bogu: gdje se On nalazi, kako da nađem ono što tražim? A bio je to mir.
Nije prošlo dugo da sam od te drage profesorice dobio poziv da dođem na bogoslužje na kojem bi se netko pomolio za moju situaciju. Pristao sam jer sam shvatio da mi samo Bog može pomoći.
Došao sam k Isusu, nakon toga, nisam više ostao isti. Primio sam takav mir, ljubav, slobodu, radost! Osjećao sam kao da je nešto bilo u meni, a sada više nije. To je bilo nešto neopisivo! Prvi put u životu osjećam mir i ljubav. Ono zadovoljstvo koje sam imao na tulumu uopće se ne može usporediti s Božjim mirom.
Prošlo je par mjeseci i došlo je doba kada bi se inače javljala alergija, međutim ja sam bio iscijeljen – nikakvih problema više nije bilo.
To je učinio živi Bog koji nas voli i želi imati odnos s nama. Promijenio je moj život – želi i tvoj!
Autor: Matej Radošević
