Većina ljudi danas, barem u Hrvatskoj, uzima zdravo za gotovo informaciju da su Zemlja i svemir stari milijarde godina i vjeruju u dokazivost teorije evolucije. No, promotrimo neke primjere koji upućuju na puno mlađi postanak Zemlje i svemira. Bez tih silnih milijarda godina, evolucija postaje potpuno nemoguća. Jedna od metoda za određivanje starosti geoloških formacija koja se često koristi naziva se metodom indeks fosila. Radi se zapravo o tome da se određivanjem starosti fosila određuje starost stijena.
Po teoriji evolucije, najstarije formacije sadrže najjednostavnije oblike života – određeni tipovi fosila uzimaju se kao pokazatelji određenih geoloških razdoblja pa se njihovim nalazom u nekoj formaciji određuje starost te formacije. Ako stijene sadrže trilobite onda su stare, ako sadrže fosile sisavaca onda su mlade. Upitajmo se: je li takva logika znanstvena? To zapravo znači da se valjanost evolucije dokazuje evolucijom. Vrtimo se u krug.
Činjenica je da su se tragovi, po svoj prilici ljudski, često nalazili u formaciji karbona, po teoriji evolucije, staroj 310 milijuna godina. Znanstvenik A.C. Ingalls kaže: ˝Ako su ljudi, ili njihovi majmunski preci, ili pak preci majmuna, živjeli u razdoblju karbona, onda je čitava geološka znanost na krivom putu. Tada bi svi geolozi morali napustiti svoj posao i postati vozači kamiona. Zato znanost, bar zasad, odbija izazovno objašnjenje da su tajanstveni otisci u mulju formacije karbona otisci ljudskih stopala.˝ A otisci su tako dobro sačuvani da je uopće teško shvatiti da su tako stari!
Razmislimo malo o ovoj zanimljivoj činjenici: teorija evolucije tvrdi da je čovjek evoluirao do današnjeg stupnja prije otprilike 100 000 godina. Arheološki dokazi pokazuju da su civilizacije počele nicati tek prije otprilike 5 000 godina, što će reći da je čovjeku trebalo 95 000 godina da shvati da se hrana može proizvesti tako da se sjeme posije u zemlju! 95 000 godina? Ne bih rekla.
Svjetska populacija također govori u prilog mladoj Zemlji. Antropolozi pretpostavljaju da je na cijeloj Zemlji u dalekoj prošlosti moglo biti oko 10 milijuna primitivnih ljudi; ako se broj ljudi nije ni smanjivao ni rastao, s prosječnim životnim vijekom od 25 godina, u posljednjih 100 000 godina – očekivali bismo oko 40 milijardi grobova, a ima ih tek nekoliko tisuća. Zanimljivo, nije li?
Pretpostavlja se da je naša galaksija stara oko 10 milijardi godina. Ona je spiralnog oblika, i zvijezde kruže oko njezinog centra. Kruženje unutrašnjih zvijezda znatno je brže od kruženja perifernih zvijezda. Brzine su toliko velike da, kad bi galaksija bila starija od nekoliko stotina milijuna godina, bila bi bezobličnog oblika. Zaista velik problem za evolucioniste, koji ga pokušavaju riješiti složenim teorijama. No jednako je tako moguće da naša galaksija uopće nije toliko stara.
Većina znanstvenika vjeruje da se sunčeva energija stvara nuklearnom fuzijom koja proizvodi čestice zvane neutrino – no, specijalna oprema za detekciju je pokazala da je broj neutrino čestica znatno manji nego što bi se očekivalo ako se sunčeva energija dobija nuklearnom fuzijom. 1979. dva američka znanstvenika objavila su rezultate mjerenja provedenih tokom više od 200 godina koja ukazuju na to da se Sunce za sto godina smanji za 0.1%. To znači da Sunčev sustav mora biti mlađi od 100 000 godina, jer bi u to vrijeme Sunce bilo dva puta veće nego danas. Naravno, neki znanstvenici osporavaju ovakav zaključak. Što se tiče očitog manjka neutrino čestica, čini se da je gravitacijski kolaps najvjerojatniji izvor sunčeve energije, što opet ukazuje da je Sunce znatno mlađe nego što se pretpostavlja.
Danas, kako tehnologija napreduje sve brže, cjelokupna znanost zasnovana na evolucionističkim dogmama dolazi pod veliki upitnik.
Autor: M. D.
