Prije nekoliko dana se u glavnome gradu još uvijek „Lijepe“ i još uvijek „naše“ održao Gay Pride, parada ponosa na svoju ili tuđu prije svega homoseksualnu, ali i biseksualnu, transseksualnu itd. orijentaciju (za razliku od uobičajene i najčešće zastupljene heteroseksualne orijentacije). O kakvome je ponosu riječ, te zašto je u njegovo ime potrebno paradirati ulicama gradova (valjda se sela zbog toga neće smatrati diskriminirana!), većina naših građana ima neko svoje mišljenje o kojemu bi se dalo diskutirati.
Nas ovdje prije svega zanima što o homoseksualnosti ili „istospolnoj ljubavi“ kaže Biblija, temeljni dokument zapadne i bliskoistočne civilizacije i, prema uvjerenju mnogih, Božja objava zapisana ljudskim riječima, koja vrijedi za sva vremena. (Ono što piše u Bibliji, osobito u Novome zavjetu, za kršćane predstavlja apsolutno obvezujuću vjersku i moralnu normu.) U toj, kako ju vole nazivati, „Knjizi nad knjigama“, o homoseksualnosti se govori na vrlo izravan i nedvosmislen način. Pogledajmo najprije najznačajniji osvrt na tu temu u Starome zavjetu. U Levitskom zakoniku (20:13) piše da je Bog rekao: „Ako bi muškarac legao s muškarcem kao što se lijega sa ženom, obojica bi počinili odvratno djelo. Neka se smaknu, i krv njihova neka padne na njih.“ Bez imalo ustezanja, Bog Biblije homoseksualnost naziva odvratnim djelom i u vrijeme Staroga zavjeta (prije dolaska Isusa Krista) za taj grijeh propisuje smrtnu kaznu. Nekoliko redaka dalje (20:22-23), Bog daje i obrazloženje za takvu kvalifikaciju: „Zato držite sve moje zakone, sve moje naredbe, i vršite ih, da vas ne ispljune zemlja u koju vas vodim da se u njoj nastanite. Nemojte živjeti po zakonima naroda koje ja ispred vas tjeram. Ta oni su činili sve to, i zato mi se zgadili.“ Iako spomenuti tekst pronalazimo u kontekstu Božjih uputa izabranom narodu (Izraelcima) kako se ponašati u Obećanoj zemlji u koju ih uvodi, iz cjeline Staroga zavjeta je očito da spomenuta kvalifikacija homoseksualnosti predstavlja Božje univerzalno pravilo za sve ljude u svim vremenima. Ovdje bi se bilo zgodno osvrnuti i na „argument drevnosti“ homoseksualne prakse. Mnogi zagovornici (ili, jednostavno, podržavatelji prakse) homoseksualnosti često znaju reći da je homoseksualnosti „oduvijek bilo“. Na temelju upravo navedenog biblijskog teksta, na taj argument kršćani mogu odgovoriti da se homoseksualnost Bogu „oduvijek gadila“. Zvuči grubo, ali je istina. Biblijska istina.
U Novom zavjetu Bog dokida (zapravo, u Kristu, na jedan način, ispunjava) samo vjersko-pravnu odredbu o smrtnoj kazni, iako u Njegovim očima taj prijestup ostaje jednako težak. Zbog ograničenog prostora, navodimo samo retke u kojima pisac Poslanice Rimljanima (1:26-28, 32) eksplicitno govori o homoseksualnosti:
„Zbog toga ih je Bog predao sramotnim strastima: žene njihove zamijeniše naravno općenje protunaravnim; jednako muškarci, ostavivši prirodno općenje sa ženom, usplamtješe pohotom jedan za drugim, vršeći – muškarci s muškarcima – sramotne stvari i na sebi primajući pravednu plaću za svoje zablude. I kako nisu smatrali vrijednim čuvati pravu spoznaju Boga, Bog ih je predao pokvarenom shvaćanju da bi činili što ne dolikuje […] Oni, iako poznaju odredbu Božju prema kojoj vršioci toga zaslužuju smrt, ne samo da to čine, već i odobravaju onima koji to čine.“
Bog se nije promijenio. Ono što je grijeh – grijeh je, a On grijeh mora kazniti. Međutim, Bog je kroz Krista pružio ruku spasenja i pomirenja čovječanstvu. Krist je na Sebe uzeo kaznu za grijehe cijelog čovječanstva (zbog toga Bog više ne traži smrtnu kaznu), pa tako i za homoseksualce. Isusova otkupljujuća žrtva na križu pere grijehe sviju koji se pokaju za njih i prihvate Ga kao svog Gospodina i Spasitelja. Za one koji žive „po svome“, Bog je Pravedni Sudac. Postoje i raj i pakao.
Bog nas u Novom zavjetu poučava da svoj život trebamo promatrati u svjetlu Njegove Riječi i Njegovih zapovijedi. Kada se osvjedočimo da smo u nečemu pogriješili, za to se trebamo pokajati i zamoliti Ga da nam pomogne da se riješimo toga grijeha. On nam je obećao spremno pomoći oko svega što Ga iskreno zamolimo. Autor ovih redaka osobno poznaje ljude (oba spola) koji su prije (aktivno) bili osobe homoseksualne/lezbijske orijentacije, a koje je Bog oslobodio toga, nakon što su odlučili biti poslušni Njemu i Njegovoj Riječi.
Citirani tekst iz Poslanice Rimljanima govori i o tome da homoseksualne osobe „na sebi primaju pravednu plaću za svoje zablude“. U svjetlu toga, vrlo je zanimljivo da se zadnjih nekoliko godina u javnosti gotovo potpuno zanemaruje zdravstveno-higijenski aspekt problema homoseksualnosti. Prije nekoliko godina su zdravstveni djelatnici upozoravali da su među osobito rizičnim skupinama za širenje AIDS-a (i drugih opasnih bolesti), uz narkomane, upravo homoseksualne osobe. Zbog čega? Zbog toga što je za homoseksualne osobe najčešće karakteristična česta promjena seksualnih partnera, što osobito pogoduje širenju spolnih i spolno prenosivih bolesti. Očito je homoseksualni lobi uspješno odradio svoj dio posla oko zasljepljivanja očiju javnosti u vezi opasnosti koje se kriju iza krinke „istospolne ljubavi“.
Što reći za kraj? Bog nikoga ni na što ne prisiljava. Takvi trebamo biti i mi. Sve ljude treba voljeti i poštivati; za sve treba moliti i svima treba reći ono što vjerujemo da je istina. Autor ovog članka vjeruje da je Stvoritelj osobno ta Istina i radostan je što ga ta Istina, premda često boli, uvijek oslobađa i omogućuje mu da živi život punim plućima. Christian Pride!
Autor: Tomislav Vidaković
