U prošlom članku vidjeli smo da Psalmi 22 i 69 govore o onomu što se događalo u duhovnoj sferi dok je Isus bio na križu. Vidjeli smo da Pismo govori o potrebi izbavljenja, odnosno otkupljenja Isusove duše. Većina vjernika razumije što se dogodilo od Getsemanskog vrta do Golgote, ali mnogi ne razumiju što se dogodilo od Križa do trona. Psalmi i poslanice nam otkrivaju dio toga. Vidjeli smo da su duhovna bića, u obliku bikova, pasa, lavova krenula na Isusa. Isus u Psalmu kaže: “Spasi me od lavljih ralja, od snage rogova bivoljih!” Na temelju ovih redaka možemo zaključiti da je Isusova duša bila u opasnosti i da su duhovna bića opasno nasrnula na njega.
Dok je njegovo tijelo umiralo na križu, i poslije ležalo u grobu, u duhovnoj sferi zli duhovi su dobili priliku da zlostavljaju Isusa. Zato Isus moli na križu: “Jahve, ne budi daleko od mene, snago moja, požuri mi u pomoć! IZBAVI DUŠU MOJU od mača, život moj od pasje snage. Spasi me od lavljih ralja, od snage rogova bivoljih!” U psalmu 69 Isus moli: “Neka me vode potopne ne preplave i neka me dubina ne proguta, i neka bezdan ne zatvori usta svoja nada mnom.” Na temelju toga možemo zaključiti da je Isus (ne njegovo tijelo) odveden u bezdan ili u dubinu ili kako Petar kaže u podzemlje.
U prijašnjim diskusijama na Ervinovom postu, netko je govorio o tome da nas je Isus otkupio žrtvujući isključivo i samo svoje tijelo. Psalmi to niječu. Oni govore i o duši. To posebno postaje očito u Izaiji 53:8-12: “Da, iz zemlje živih ukloniše njega, za grijehe naroda nasmrt ga pretukoše. Grob mu odrediše među zločincima, a u smrti s bogatima, jer ne učini nepravde, niti mu usta laž izustiše. Ali se Jahvi svidje da ga udari. On ga u bol stavi. Kada DUŠU njegovu učini prinosom za grijeh, vidjet će potomstvo, produžiti sebi dane i ono što je Jahvi ugodno, u njegovoj će ruci napredovati. Vidjet će plodove žalosti DUŠE svoje i bit će potpuno zadovoljan. Spoznajom o sebi, sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti. Zato ću mu dati veliku baštinu i s mogućnicima plijen će dijeliti, jer je izlio svoju DUŠU na smrt, među prijestupnike je bio ubrojen, ponio je grijehe mnogih i posredovao za prijestupnike.” Duša svakako nije samo tijelo, nego nutarnji dio čovjeka.
Dakle, vidjeli smo u prvom članku, evanđeoski vjernici kao što su Billy Graham (baptist) i Max Lucado (Kristova crkva), izjavljuju da na križu Isus postaje grijehom i biva odvojen od Oca. Billy Graham je rekao: “On je prognan iz Božje prisutnosti jer grijeh ne može prebivati u Božjoj prisutnosti.”
Max Lucado kaže da je Isusov povik s križa, povik grešnika. Povik je: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio”. Izaija kaže: “Iz zemlje živih, ukloniše njega.”
Kada je Otac ostavio Isusa, psalmi nam kažu da su duhovna bića navalila na Isusovo nutarnje biće i da su ga odvukli u bezdan ili podzemlje. Zato u 69. psalmu Isus moli: “Neka me dubina ne proguta, i neka bezdan ne zatvori usta svoja nada mnom.” David kaže u ime Mesije: “Nećeš mi dušu ostaviti u podzemlju.”
Postavlja se pitanje: zašto se to tako dogodilo? Zbog toga što je Isus zauzeo tvoje i moje mjesto. On je postao ono što smo mi, da primi kaznu umjesto nas, kako bi mi po vjeri mogli doći k Ocu. Mi smo bili grešni i on je postao grijehom. Mi smo bili pod prokletstvom i poslanica Galaćanima 3:13 kaže da je on postao prokletstvom. Mi smo bili duhovno mrtvi i on je umro da bi mi živjeli. Na križu se dogodila razmjena. Isus, govoreći o svojoj smrti kaže: “I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako mora biti podignut Sin Čovječji…” Jeste li se ikada upitali zašto Bog uzima simbol zmije da u starom zavjetu prikaže sliku križa i Isusa na njemu? Bog to nije slučajno odabrao za najavu križa. Na križu, Isus uzima na sebe našu ljudsku, palu, grešnu narav, uzima našu duhovnu smrt, sve ono negativno povezano s nama, da bi nas spasio od svega toga i to ne svojom božanskom moći, jer na križu on kaže: “Oče u tvoje ruke predajem duh svoj.” Isus se potpuno predao Ocu, od Getsemanskog vrta – “neka bude volja tvoja” – do momenta kada je oživljen u duhu.
Kada ovo vidiš, možeš li razumjeti kolika je doista bila Isusova žrtva, Isusova patnja? Ona nije bila samo fizička smrt, ona je bila više od toga. Cijena koju je on platio je puno veća od onoga što mi razumijemo. Puno, puno veća.
P.S. teologija koja nije utemeljena u Pismu nije ispravna. Odbacivanje Pisma je grijeh.
Autor: Damir Šićko Alić
