U prošlom članku vidjeli smo da je, dok je bio u prebivalištu za mrtve, Isus po Duhu oživljen i nakon toga je otišao propovijedati duhovima koji su se nalazili u tamnici (1. Petrova 3:18-19). Poslanica Kološanima kaže da je tada razoružao poglavarstva i vlasti i javno ih izložio ruglu vodeći ih u povorci pobijeđene njime. Pismo kaže da zajedno s njim i mi smo oživljeni (Efežanima 2:5-6). Događaj našeg oživljena, ali i uskrsnuća u Kristu, najavljuje i prorok Hošea. On kaže: “poslije dva dana oživit će nas, trećeg će nas dana podignuti i mi ćemo živjeti pred njim” (Hošea 6:2).
Negdje na početku trećeg dana, dok je bio u prebivalištu za mrtve, Isus je oživljen po Duhu i tada se sve promijenilo.
Nakon što je demonstrirao pobjedu i nakon što je propovijedao duhovima u tamnici, isti, treći dan je Isus uskrsnuo. Uzeo je vjerne i pravedne koji su bili u prebivalištu za mrtve i poveo ih sa sobom u slavu. Zbog toga Matej 27:52-53 kaže: “…tijela mnogih svetih koji su usnuli podigoše se te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima.” A u Efežanima 4:8 piše: “Kad uzađe na visinu, odvede zarobljenike, i dade ljudima darove.”
Tu, u biti, Pavao ponavlja ono što govori psalam 68:18: “Uzašao si na visinu, sužnje iz sužanjstva odveo; dao si dare među ljudima, pa i buntovnima, da bi Gospod, Bog, boravio među njima.” Darovi o kojima se u nastavku, u Efežanima govori, su darovi službe: apostoli, proroci, evanđelisti, pastiri i učitelji.
Ljubljeni, želio bih još jedanput ponoviti, Isus nije patio samo fizički, u pitanju je bila i njegova duša koja je ostavljena i na koju su navalili zlodusi. Isus je odvučen u podzemlje i tamo je čekao svoje izbavljenje ili otkupljenje. U Psalmu 69:18 piše: “Približi se duši mojoj i otkupi je; zbog neprijatelja mojih izbavi me!”
Nakon dva dana Isus je oživljen po Duhu i trijumfirao je u podzemlju, a nakon toga, treći dan je uskrsnuo. Platio je veliku cijenu za naše spasenje, oproštenje, izbavljenje. Njegova žrtva je bila velika i pokriva sve što smo mi bili dužni. Zato je on izbrisao našu zadužnicu i otvorio nam put k prijestolju milosti da primimo pomoć u vrijeme naše potrebe.
Veličina njegove žrtve nadilazi naše razumijevanje i pokazuje ljubav Božju koja nadilazi našu spoznaju.
No, negirati patnju Isusove duše, znači negirati veličinu njegove žrtve. Reći da je Isus patio samo u tijelu i nije “izlio dušu svoju na smrt”, odnosno da Bog nije “učinio dušu njegovu prinosom za grijeh” (Izaija 53:10,12), znači umanjivati ili omalovažavati puninu Isusove žrtve. To znači negirati ono što se doista dogodilo s Isusom i zadržati se samo na onom što je tjelesno vidljivo. Što je tjelesno razumijevanje križa. I to je krivo.
Mi sigurno ne razumijemo veličinu problema u kojem smo bili, ali Bog razumije, i zbog toga se Isus žrtvovao više nego mi možemo razumjeti i riječima opisati. Možda tek malo možemo to osjetiti u boli i emociji koju je Isus iskazao u poviku: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Daleko si od pomoći, i od riječi jaukanja moga. Bože moj, vičem danju, ali ti ne čuješ; i noću, i nisam se utišao” (Psalam 22:1-2). No, to nikako ne možemo, cjelovito razumjeti.
Ljubljeni, Otac te voli, Isus te voli, Duh Sveti te voli. Jako puno.
Autor: Damir Šićko Alić
