U svim dosadašnjim razmatranjima, biblijskim navodima, dokazali smo da je Isus otišao na križ umjesto nas. Da je na križu Otac stavio na njega sve naše grijehe, opačine, prokletstva i Pismo kaže da je Isus umjesto nas postao grijehom i prokletstvom (2. Korinćanima 5:21 i Galaćanima 3:13), i ovo je ponavljanje riječi koje pišu u Bibliji, a ne tumačenje tih riječi. A što je vrednije, biblijski tekst ili tumačenje?
Nakon što je Isus umro na križu, njegovo tijelo je otišlo u grob, ali je njegov nutarnji čovjek, njegova duša otišla u podzemlje. Tamo je, budući da je predao svoj duh i dušu Ocu na križu, čekao svoje oživljenje od mrtvih. Isus nije sam sebe oživio ili rodio od mrtvih. Pismo navodi da Otac kaže: “Ti si sin moj, ja te danas rodih.” Nakon dva dana je oživljen (Hošea 6:2, Efežanima 2:5,6 …i mi u njemu) ili rođen iz mrtvih. Kološanima 1:18 kaže: “On je Glava Tijela, Crkve; on je Početak, PRVOROĐENAC OD MRTVIH, da u svemu bude prvi.” Ovo je biblijski tekst i biblijska istina, to nije tumačenje.
Govoreći o tome, Pavao kaže: “I mi vam navješćujemo dobru vijest – obećanje dano ocima Bog je ispunio djeci, nama, podignuvši Isusa, kao što je i pisano u Psalmu drugom: ‘Ti si Sin moj, ja te danas rodih'” (Djela apostolska 13:32-33). U ovom tekstu ne govori se o rođenju kroz Mariju već o rođenju od mrtvih. Isti navodi se spominju i u Poslanici Hebrejima na dva mjesta.
Dakle, nakon što je Isus oživljen ili prvorođen od mrtvih, Isus je razoružao poglavarstva (Kološanima 2:13-15) i u duhu otišao propovijedati duhovima koji su se nalazili u tamnici (1. Petrova 3:18-19). I u Kološanima i u 1. Petrovoj se govori o tomu da je Isus prvo oživljen u duhu, po Duhu. Zapazite, to nije vjerovanje utemeljeno na jednom retku iz Biblije.
Nakon što je propovijedao duhovima u tamnici, sa sobom je poveo zarobljene pravednike i treći dan je uskrsnuo u tijelu, te je uzašao u nebesa.
Svim dosada navedenim, pokazali smo da teologija “škara” ili “veleslaloma”, nije ispravna teologija. Pod teologijom “škara”, podrazumijevamo ono što su gnostici često radili; oni bi “izrezali” ili izbacili iz evanđelja (Biblije) ono što se nije uklapalo u njihovu teologiju, a unutra bi dodali svoja razmišljanja i vjerovanja i to bi naviještali kao pravovjerje. Teologija “veleslaloma” je teologija u kojoj zaobilazimo i prolazimo, jureći pored (u biti odbacujemo), one Biblijske navode koji se ne uklapaju u našu teologiju.
Jednu od ove dvije stvari rade Ervin Budiselić i njegovi podržavatelji. Umjesto da dopuste Bibliji da kreira njihovo vjerovanje, oni se drže svog vjerovanja koje nije utemeljeno u Bibliji i zbog toga odbacuju ono što Biblija doista govori. Kada Biblija kaže da Bog Isusa “učini grijehom” ili “prokletstvom”, oni to ne mogu prihvatiti već posežu za tumačenjem koje negira ono što je rečeno i onda se drže svoga tumačenja, a ne onoga što piše. Kada im kažem: “Molim vas dajte mi biblijske retke koji potvrđuju to što vi kažete ili objasnite ove retke”, oni mi ne daju nedvosmislene retke koji se odnose na zadanu temu, već retke koji se odnose na nešto drugo ili ne odgovore na postavljena pitanja.
No, nije problem u tome što Ervin i drugi ne poznaju dovoljno ili ne vjeruju u Bibliju i ono što ona govori, problem je u tome da oni, vjernike koji poznaju Bibliju i s vjerom je prihvaćaju te propovijedaju ono što kaže, nazivaju krivovjercima. Tako, po njihovom, ako vjeruješ ono što Biblija govori, ti si krivovjerac. Dakle, želim napomenuti ono što Biblija kaže: Svjedočanstvom dvojice ili trojice svjedoka neka se svaka riječ drži valjanom (2. Korinćanima 13:1).
Za ova vjerovanja – da je Isus oživljen iz mrtvih (4 navoda), rođen od mrtvih (4 navoda), ukupno 8 različitih navoda, neki iz Starog, a neki iz Novog Zavjeta. Time sam ispunio navedeni zahtjev. Za mene, odbaciti Božju riječ znači odbaciti Boga, a prihvatiti Božju riječ znači prihvatiti Boga.
No, poštovani čitatelji, sada možete sami provjeriti sve Biblijske navode i sami donijeti svoj sud nakon kojeg ćete, vjerujem, odbaciti pamfletsko klevetanje službenika Božjih.
P.S. Teologija koja nije utemeljena u Pismu nije ispravna. Odbacivanje Pisma je grijeh.
Autor: Damir Šićko Alić
