Bivša muslimanka pronašla vjeru u Krista, dvanaest sati bila mrtva, otišla u raj, a zatim – vraćena u život. Fatuma Shubisa naporno radi da bi prehranila sebe i devetero djece svoga muža. Živi u malom selu Alelu u ruralnoj Etiopiji. Smatra da je njezin jednostavni život dar od Boga zato što ju je sam Bog dignuo iz mrtvih.
Fatuma kaže: “Dva mjeseca sam bila zaista ozbiljno bolesna.” Jednoga dana joj je došla mama kako bi se brinula za nju, no ona je preminula. “Došla je i dodirnula mi lice. Bila sam hladna. Oči su mi bile otvorene. Zatvorila mi je oči i izravnala noge”, kaže Fatuma. “Moja majka je plakala kada je otkrila da sam mrtva. Zbog toga su svi došli i počeli plakati.”
Bol koju je Fatuma osjećala u svojoj dugotrajnoj bolesti je napokon prošla. Odrasla je kao muslimanka, ali se preobratila na kršćanstvo. Kaže da je, nakon što je umrla, osjetila da je privučena u raj. “Bila sam jako sretna i krenula sam radosna srca.” Na putu je vidjela nekog koga je prepoznala. Bio je to mužev brat koji je umro dvije godine ranije. Ona se sjeća: “Došao je, uzeo me za ruke i odveo. Imala sam dojam da je zemlja kao otvoreni jarak, a ja sam otišla gore, veoma, veoma visoko. Kada sam prešla na drugu stranu i udaljila se od doline, došla sam do mjesta na kojem su svi bili u zlatnom. S mog gledišta, zemlja je bila veoma prljava, a sve oko mene – vrlo slobodno i čisto.”
Sve više i više ljudi je dolazilo oplakivati njezino preminuće. “Došla je i moja nekršćanska, muslimanska rodbina od koje su svi mnogo plakali”, objašnjava ona. Međutim, nekoliko kršćana je molilo. Misionar po imenu Warsa Buta je onuda prolazio. Warsa kaže: “Nakon mog spasenja mi je Bog rekao: ‘Ja ću podignuti mrtve kroz tebe.’ S tom riječju na umu, usrdno sam molio od toga dana pa nadalje.” Fatuma dodaje: “Kada je ovuda prolazio, čuo je da je netko umro. Stoga je došao i počeo moliti. Nekršćani su došli s pitanjem: ‘Zašto se ovaj pentekostalac moli nad mrtvim tijelom?'”
Kako je Warsa molio, Fatumino viđenje raja se nastavilo. “Moja svekrva je bila mrtva i tamo na tome mjestu”, sjeća se. Molila ih je da me pošalju natrag da bih podizala svoju djecu. Oni ljudi u zlatnom su rekli: “Prilično je mlada stoga ju pošaljite natrag. Pošaljite ju natrag.” Do tada je Fatuma bila mrtva punih dvanaest sati, no Warsa je nastavio s molitvom. On kaže: “Vjerovao sam da će Gospodin raditi kroz mene. Molio sam kao što je Petar molio: ‘Fatuma, ustani iz mrtvih. Kažem ti u ime Gospodina. Oživi.’ Kad sam molio tu molitvu – ‘Fatuma, ustani u Isusovo ime’ – digla se u sjedeći položaj na krevetu.”
Fatuma kaže: “Tada sam se smjesta zatekla u svome tijelu. Digla sam se u sjedeći položaj i počela ispitivati: ‘Što je to? Što se događa? Što se zbiva?’ Tada su se svi iznenadili. Neki su primijetili: ‘Zar pentekostalac može dozvati mrtvu dušu natrag u tijelo? Ako je to stvarno, tada ćemo svi postati kršćani.’ Zatim su vikali. Ja sam bila kršćanka, a moj muž evangelizator. Kada sam umrla, umrla sam kao kršćanka. Ti ljudi su pozvali Warsu i počeli su komentirati: ‘Tvoj Bog je veoma moćan. A sada daj da i mi uzvjerujemo.’ Vratila sam se zato što je volja Božja bila da živim sa svojom djecom. Doduše, veselilo bi me kad bih se vratila natrag tamo. Sad sam vidjela da, kada kršćanin umre, ide na bolje mjesto, a njegovo tijelo se vraća u pepeo. Za nevjernika je to mjesto žalosti, ali kada kršćanin umre, ide na posebno mjesto na kojemu je sve dobro i gdje je velika radost.”
Autor: Dan Reany
