U prošlom osvrtu na crkveno starješinstvo ukazali smo da su crkvene starješine imale mandat za upravljati crkvom i donositi odluke po pitanju crkvenog nauka.
U Titu poslanici Pavao govori o starješinama i u njih ubraja i biskupe i govori o tomu kakav karakter i životni stil netko treba imati da bi bio postavljen u jednu od starješinskih službi.
“Iz ovog sam te razloga ostavio na Kreti da urediš preostalo te da u gradovima postaviš starješine kako sam ti i naredio.” (Titu 1:5-9)
Kao što vidimo, u crkvama koje je uspostavio, Pavao je postavljao starješine i to nije mogao biti bilo tko. Za crkvenu funkciju ljudi su morali proći određeni test i obuku. Ako su ispunili uvjete onda su mogli biti postavljeni u neku službu. Zbog toga Pavao piše Timoteju: “Ni na koga ishitreno ne polaži ruku i ne budi sudionik tuđih grijeha! Sebe čuvaj čistim!” (1. Timoteju 5:22)
Volio bih da iz navedenih tekstova uočimo da nitko nije postavljao samoga sebe u neku od starješinskih službi i da svaki starješina je morao proći test karaktera, svetosti, vjernosti, poučljivosti, znanja, podložnosti, suradljivosti i drugo. Tek nakon što je netko ispunio tražene uvjete tada bi netko od potvrđenih starješina postavio i potvrdio tu osobu u službu. Vjerojatno i dalje pod nadgledanjem druge, iskusnije osobe. Na taj je način čuvana vjera i ugled crkve. U crkvama je vladalo poštovanje i red i zbog toga je Bog ranoj crkvi dao takav uspjeh.
Nažalost, danas često nije tako. Mnogi od voditelja nisu prošli trening i nisu ispunili uvjete za to da budu postavljeni u crkveno vodstvo. Poznajem više ljudi koji su sami sebe postavili u pastoralnu poziciju. Neke su postavili drugi ljudi koji uopće nisu imali nikakav sustav provjere, testa za te osobe. Neki od crkvenih voditelja su jedva dočekali da imaju više crkvi ili vjernika u svom krugu, i zato su nekoga postavili za pastora i priznali njihovu grupu kao crkvu. Druge su postavili ljudi koji su sami sebe postavili. Zbog toga često u crkvama i među crkvama postoji nered i nema Božjeg blagoslova i duhovnog probuđenja a ima puno neprijateljstva i poremećenih odnosa. To ne bi trebalo biti tako. To je nered a Bog ne uzrokuje nered, Đavo uzrokuje nered i razdore.
Ljubljeni ne budite sudionici takvog djelovanja. Držimo se Očevih uputa i standarda koji su nam ostavljeni u Pismu. Svaki starješina prvo treba biti provjeren i potvrđen od drugih u službu.
Autor: Damir Šićko Alić
