Kad se uto skupilo mnoštvo, tisuće i tisuće, te su jedni druge gazili, poče Isus govoriti najprije svojim učenicima: “Čuvajte se kvasca farizejskoga, to jest licemjerja.” Luka 12.1
Za vrijeme svoje zemaljske službe Gospodin je često susretao neiskrene ljude. U opomenama svojim učenicima on je ukazivao na neprikladno ponašanje i načine funkcioniranja. U gore navedenom stihu se spominje licemjerje koje je bilo sastavni “materijal” farizejskoga djelovanja. Kada znamo da su farizeji bili vjerski red tada se trebamo upitati dali i u nama ima licemjerja, odnosno farizejstva.
Licemjerje je neiskreno, dvolično i prigodno ponašanje ili govor. Nažalost ja sam toga vidio puno i među kršćanima.
Sjećam se razgovora s pastorima i dogovora kako ćemo nastupiti na sastanku službenika koji je bio pred nama, a onda na tom sastanku, ti isti pastori su uskratili podršku dogovorenom planu. Zbog toga što su se željeli svidjeti ili ne zamjeriti drugima oni su pogazili stavove i načela koja su branili i za koja su, kratko prije toga, stajali – iako im nisu ponuđeni bolji biblijski argumenti.
Više nego jedanput sam susreo kršćane koji me hvale, grle i ljube kada su samnom a iza leđa govore protiv mene.
Takve me stvari ljute i vređaju ali one tim ljudima ne smetaju.
Takvi oblici ponašanja su nedosljednost ili licemjerje. Mi ponekad znamo kritizirati nevjerne da oni ne žele slijediti Gospodina zbog toga što ugađaju ljudima, rodbini ili poznanicima, ali mnogi kršćani čine upravo to isto. Oni ugađaju sebi ili drugim ljudima dok u isto vrijeme krše načela istine, pravednosti, pobožnosti i slično. Oni se prilagođavaju ljudima i okolnostima a ne istini ili pravednosti.
Sjećam se sastanka službenika na kojem je voditelj više puta rekao krive stvari i krivo prezentirao stanje stvari. Kada sam pokušao unijeti korekciju on je rekao nećemo sada o tome. Nakon što mi je par drugih ljudi dalo podršku ipak smo razgovarali o tomu, ali me je taj isti voditelj u daljnjem funkcioniranju isključio i govorio protiv mene. Ne bi mi bilo žao da sam bio u krivu, no istina je da sam bio u pravu.
Ovaj primjer je tipičan primjer crkvenog politikanstva. Neki ljudi i crkvene denominacije funkcioniraju na njemu.
On ima, najmanje, tri strane. Jedna je da se dodvoravanjem ili slatkim riječima domogneš viših pozicija; druga da prezentiraš svoje stvari kao nešto važno ili uspješno i da na temelju toga pokupiš poene koji će ti pomoći u samopromociji. Treća stvar je stjecanje obrazovne diplome koja te onda “čini kvalificiranim za više pozicije”. Ako želiš napredovati u denominacijskoj hijerarhiji tada moraš zanemariti ispravno i iskreno i slijediti utabane putove crkvenog politikanstva.
Ljudi koji su naučili funkcionirati po ovim načelima su otvoreni za duh farizejstva. On ih vodi izvan prave pobožnosti u prividnu pobožnost. On ih vodi da služe svojoj denominaciji i vlastitim ciljevima a ne Bogu, njegovoj riječi i volji. Mnogi ljudi u različitim denominacijama su robovi tog duha. Svi koji istovremeno sjede na “Božjoj” i nekoj drugoj stolici, imaju duh farizeja. To se odnosi i na crkvene denominacije i ljude u Hrvatskoj. Gdje god glavna načela nisu: Božiji odabir, plodovi u životu osobe i bez prigovoran karakter, tu vlada duh farizejstva.
Božiji odabir se prepoznaje u otkrivenju, pomazanju, darovima i mudrosti koju netko ima.
Plodovi su spasenje ljudi, njihova duhovna izgradnja i započete crkvene zajednice.
Bez prigovoran karakter je kada iza osobe ne postoje repovi neetičnog i nemoralnog ponašanja.
Nažalost mnogi voditelji ne mogu pružiti svjedočanstvo Božjeg odabira, plodova i bez prigovornog karaktera.
Usprkos tomu postoje crkvene organizacije i ljudi koji promoviraju takve ljude. Oni im daju pozicije i časti a da uopće ne traže ove značajke u njihovim životima. Osobno sam svjedok da pojedini ljudi i organizacije promoviraju ljude koje smo mi konfrontirali i izbacili iz vodstva u našim crkvama zbog različitih nemoralnih i neetičnih ponašanja. Neki su od njih pronevjerili novce, napustili poziciju službe jer su “presušile” financije, lagali i širili klevete, zapostavljali svoje obveze i radili protiv svojih voditelja. Kada su kod nas pokazali nedostojnost za crkveno vodstvo, onda su ih neki drugi prihvatili i promovirali kao da se ništa nije dogodilo. To je krivo i to tim ljudima kaže: nema veze radite što god želite a ako vas ulove onda odite u drugu crkvenu organizaciju i tamo će vas primiti. Još jedanput: to je krivo!
Zašto ih ljudi u drugoj organizaciji prihvate? Najčešće zbog toga, što nisu pitali, što im nije stalo do istine i pravednosti ili zbog toga što im svaki dodatak njihovoj organizaciji puno znači, jer imaju vrlo malo novospašenih.
Farizejski duh se često skriva iza “pobožnosti i finoće”. On ne djeluje na grubi način već lukavostima. On javno postavlja pitanja kojima bi uveo neistomišljenike u zamku, poskrivečke se dogovara a onda predaje drugima zadaću izvršavanja postavljenih ciljeva. On se uvjek bori i govori protiv onih koji su poslani i pomazani od Boga. On ih želi omalovažiti ili marginalizirati.
Farizejski duh čini da osoba ne dopušta Bogu i Bibliji da oblikuju njihovu vjeru i djelovanje. Zbog njega oni ne mogu duhovno rasti i razvijati se u otkrivenju i pomazanju. On čini da se osoba zauzima za svoje denominacijsko tumačenje biblijskih istina i za opstanak svoje denominacije usprkos krivim stvarima ili istinama koje vidi. To je razlog zašto mnogi farizeji nisu prihvatili Isusa, njegovu poruku i Očevo svjedočanstvo o Isusu. Time su spriječili Božji plan za svoj život.
Farizejski duh se bori i stoji protiv probuđenje. Ljudi koji imaju taj duh mogu govoriti i činiti stvari u ime probuđenja ali ga nikad neče doživjeti. Zbog toga, ako želimo probuđenje u Hrvatskoj, tada moramo stati protiv farizejskog duha u nama i oko nas.
Autor: Dami Šićko Alić
