Svjedočanstva bake Mire iz naše crkve imaju posebnu vrijednost. Govore o vodstvu Duha Svetoga u svim životnim situacijama, jer Bog je uz nas i kroz nas želi dotaći i druge. Donosimo ovdje dva takva “svjedočanstva iz tramvaja” na presvjedočenje i ohrabrenje čitateljima.
Marko
Dok sam se vozila u autobusu u ruci sam držala Evanđelje po Marku. U jednom trenu Bog mi je progovorio: „Vikni: tko je Marko?“
To je bio moj prvi susret sa Duhom Svetim i njegovim vodstvom, a i mojom neposlušnošću. Pogledala sam oko sebe i uočila sam jednog vojnika koji je nosio ruksak na sebi. Kad sam se približila tom vojniku, pročitala sam na ruksaku „Marko“ i to me jako iznenadilo. Taj moment kad sam pročitala ime, on je spustio ruksak. Počeo je pričati sa jednim prijateljem i ja sam se tako uplašila da sam viknula “Marko”. On se okrenuo, a ja sam mu pružila Evandelje po Marku. Pogledao je mene i prijatelja, uzeo je knjigu i rekao: „ Joj, moram dolje“. Tako je završio moj prvi susret s vodstvom Duha Svetoga.
Đeparoši
Nakon par dana ušla sam u tramvaj i stala iza vozača. Primila sam se za štangu. Iza mene su bila 2 muškarca srednjih godina, a ja odjednom čujem glas: „Reci im: nemojte to više raditi!“ „Jooooj“ pomislila sam u sebi i rekla: „Pa Gospode, pa zalijepiti će me kao naljepnicu na tramvaju.“ U tom razmišljanju najednom osjetim ruku u torbi i kako sam pogledala u torbu, čovjek je izvadio ruku, a ja sam mu rekla: „Ja sam te vidjela, ali Bog je vidio sve i nemoj to više raditi.“ Nestali su kao vjetar. Tu sam naučila da treba u prvi mah reagirati kad ti Bog govori, a ne kolebati se, jer u mom slučaju bi bilo puno veće svjedočanstvo. Zasigurno bi se pitali: “Od kuda ta žena zna da smo mi đeparoši?”. Poslušnost Duhu Svetom je vrijednija od zlata.
