Nekad su životinje bile vrijedne ukoliko su bile ukusne ili korisne. Prve se jelo, u druge oblačilo, koristilo u radu, prijevozu.
Danas, na naprednom Zapadu jesti životinjsko meso se stigmatizira, životinjsko krzno nose samo “najhrabriji”, a u radu i transportu životinja se eventualno na selu može pričati. Konjem više u grad ne dolazimo, zar ne? Automobili na naftna goriva su upravo smatrana “ekološkim” rješenjem u usporedbi sa zagađenjem od konjskih zaprega. Danas tražimo novu ekologiju, a životinjama dajemo druge namjene. Čišći okoliš danas je maltene nova religija, dođe skoro kao “čista savjest” ljudima koji najčešće srce ne otvaraju Bogu. Valjda se rukovode time da su ostavili za sobom na Zemlji sve čisto, i da im je mjesto, ako već ne u raju onda barem u čistilištu 🙂
Ali da se vratim na životinje. Volim ih, i sam sam se uvjerio da mogu biti i više od pomoći, prava utjeha i razbibriga. Pogotovo djeci, pa i bolesnima.
Ipak, primjećujem da su nažalost za mnoge sve češće zamjena za socijalizaciju ili vlastito potomstvo.
Gradski život je od njih napravio skoro pa “punopravne članove našeg društva”. Svakodnevno smo “bombardirani” kroz medije pozivima na dobro postupanje prema životinjama, jer su stvorenja, kao i mi (?!), pa tako i u liftu osvane natpis “Tko ne voli pse ne voli ljude” …i doista, u našoj je zgradi više pasa no djece. To se smatra normalnim. Ukoliko pak imaš puno djece to je postalo čudno, da ne kažem sumnjivo, jer svi u glavi već preračunavaju koliko si “dobio od grada za to”! Čak i to znaju najbolje oni koji nemaju djece. 🙁
Da, prehrambena industrija često okrutno tretira životinje prije nego ih iskoristi. Da, znanstvena istraživanja ili neke industrije vrše ispitivanja na životinjama koja “ne bih potpisao”. Ali zar društvo treba cijeniti više život životinje do onog ljudskog? Zar vijest o žirafi ili lavu iz SAFARI-ja ima veću popularnost od zločina nad ljudima koje mediji prešućuju ili odobravaju jer nisu boje kože ili vjere koju je trenutno “in” zastupati?
Doista neke su vrste pred istrebljenjem, ali tako je valjda oduvijek. Ako nisu izravan uzrok tome, mogu li ljudi to izbjeći? Da li je to poslanje ljudi? Da li ih onda to čini boljima?
Dokle to ide? Pa životinje se i međusobno tamane, zar ne? Zaštiti tuljana, evo ti kita ubojice kako ga proždire. Još gore, ako su već siti, prije toga se s njegovom lešinom nabacuju satima, nešto nalik vaterpolu. Je li to dio Božjeg plana?
Hoće li ljudi uskoro čupati zebru iz ralja lavova u rezervatima i “objašnjavati im pravila igre”? Crtić Madagaskar je onda doista proročki crtić!
Ima li beskućnika u vašem gradu? Vjerovali ili ne …mnogim vašim sugrađanima su kućni ljubimci bliži i važniji od sugrađanina koji viri u kontejner.
Velike se svote ulažu u zdravstvenu zaštitu, kozmetiku i zabavu kućnih ljubimaca. Čitava jedna industrija je izgrađena na tome. Nije to novost. Društva u dekadenciji često stavljaju prava i obveze, muškarce i žene, ljude i životinje naopako. U Rimu je kojekakav nemoral bio poželjan, a životinje su mogle biti subjekti pravnog odnosa. Evo, i mi idemo u tom pravcu …neki dan je zaštićeno autorsko pravo majmuna na “selfie” fotografiju, a ne jednom bogataši velike svote ostavljaju u nasljedstvo svojim kućnim ljubimcima.
Aktivisti su se izborili da gnijezda orlova budu zaštićena. Jaja kornjača su zaštićena, postavljene su ploče s upozorenjima i prijeti se kaznom na plažama. Ljudski fetus i dalje nije zaštićen. Nastrano tumačenje “prava žene na vlastito tijelo” istrčalo je ispred prava na život novog bića, ispred dužnosti, ljudskosti u življenju s posljedicama vlastitog čina ili životnog stila.
Nakon LGBT proboja u “slobodama” najavljuju nam se zakonski okviri za nove/stare nastranosti – pedofiliju, ali i zoofiliju. Mogu ih zvati queer ili trans ovo ili ono – ali ljudi moji – riječ je o nastranostima posljednjih vremena. Ne, za mene to više nije ljubav.
Kako Bog vidi životinje? Stvorio ih je s razlogom i ljubavlju, sačuvao za velikog potopa, koristio u mnogim situacijama, ali dao je čovjeku vlast nad njima. Sve to piše u prvim poglavljima Biblije, ali Isus isto tako kad u propovijedi na gori opisuje ptice nebeske, na koncu pita “Niste li vi vrijedniji od njih?” (Matej 6:26). Bog može progovoriti kroz životinju, čak nam i spasiti život kroz nju (Jona 1:17-2:10, Brojevi 2:22-35), a i životinje međusobno govore i procjenjuju ljude. Pazite samo ovaj natpis iz knjige Otkrivenja (8:13): “I vidjeh i začuh orla: letio posred neba i vikao iza glasa: »Jao! Jao! Jao pozemljarima od novih glasova trubalja preostale trojice anđela koji će sad-na zatrubiti!”. Dakle ne samo da nas životinje vide onakvima kakvi smo, već vide i duhovnu stvarnost koja je nama često nevidljiva.
Ne nasjedajmo na popularne ideologije koje zapravo brkaju stvorenja, odnose, spolove, red i nered, prioritete… a pritom niječu Boga od kojeg sve potječe.
Nije li Isus upućivao Petra gdje da bace mrežu? Pa nisu to bile ribice za akvarij! 🙂 Nije li ih Isus dočekivao na obali s ribama za gozbu, ili, zar nije kruh i ribe umnažao da nahrani mnoštvo?
Bogu hvala za životinje, ali one nisu zamišljene kao zamjena za bližnjega ni u kojem pogledu. Birati društvo i dobrobit životinje prije nego bližnjega je naopako. Istina je da je čovjek bez Boga drugome čovjeku postaje vuk, ali da se danas i od vuka nastoji učiniti čovjeka – tome se valjda nitko nije mogao nadati.
Čovjek je jedinstven, jedino biće na sliku Božju. Bog se objavio kao čovjek, iako je čitavo njegovo stvorenje predivno. Čovjek za razliku od životinja ima duh, dok one imaju dušu i tijelo.
Čuvajmo životinje, ali ne radimo od njih idole, jer iza idola se kriju demoni. Razna mnogoboštva i vračarstva klanjaju se pred životinjama. Bog kaže da mu dođemo nakon što se pomirimo s bližnjima, a ne kad prestanemo jesti meso, ili kad zbrinemo sve životinje svijeta, zar ne? Životinjama ne treba spasenje – dok ljudima očajno treba. Životinje će biti u nebu (Izaija 11:6), ali tvoji ukućani ili susjedi možda neće.
Autor: K. C.
