“Ne budite u istom jarmu s nevjernicima. Što ima pravednost s bezakonjem? Ili kakvo zajedništvo ima svjetlo s tamom? Kakvo suglasje ima Krist s Belijarom? Ili kakav udio ima vjernik s nevjernikom?” (Druga poslanica Korinćanima 6:14,15)
U prošlom dijelu smo počeli govoriti o politički korektnom jedinstvu, pod čijom se krinkom skriva kompromis s Evanđeljem, i o ljudima koji krivo tumače Isusov poziv na jedinstvo. O tome treba govoriti zato što pojedini novorođeni vjernici i njihove crkve ulaze u zajedništvo s novorođenim kršćanima ili pripadnicima drugih religija (muslimanima i drugima) s kojima se međusobno nazivaju braćom. Nažalost, neki pastori ili voditelji u nekim denominacijama svojom braćom nazivaju ljude koji nisu novorođeni. Tako zavode mnoge vjernike iz svojih crkvi u lažno jedinstvo.
To je posebno loše zbog toga što, u isto vrijeme, ti isti ljudi i njihove crkve izbjegavaju zajedništvo s novorođenom braćom iz drugih crkvi. U Zagrebu, primjerice, postoji zajedništvo i sastanci pastora različitih crkvi već više od dvadeset godina. Pastori i voditelji se nalaze jednom mjesečno na druženju i kratkoj molitvi. U posljednjih godinu dana (ili nešto malo manje) predstavnici jedne crkve – koja je ekumenski jako povezana s rimokatolicima i muslimanima – uopće ne dolaze na sastanke pastora grada Zagreba. Predstavnici te crkve nazivaju muslimane svojom braćom. Moje je pitanje: Zašto su im rimokatolici ili muslimani draži od predstavnika crkvi u kojima su novorođeni ljudi koji vjeruju u Isusa? Nažalost, ista denominacija vodi svoje mlade na sastanke s pripadnicima ne-novorođenih ”kršćana”, dok istovremeno predstavnici tih crkvi, pod izlikom pravovjernosti, govore i pišu protiv novorođenih vjernika.
Zašto govorim o tome? Zato što želim ilustrirati u kojem nas smjeru vodi ”duh ekumenizma”. Taj duh djeluje na našim prostorima i potiče zajedništvo s ne-novorođenim vjernicima, dok istovremeno razdvaja i govori protiv novorođenih vjernika i crkvi. Isusov Duh to ne bi činio. Isusov Duh vodi u jedinstvo koje je u Njemu, jedinstvo s onima koji istinski vjeruju u njega.
Osobno vjerujem da duh ekumenizma pripravlja put duhu antikrista, otupljuje vjernike u odnosu na Isusov nauk, te ih vodi prema svjetovnosti i “političkoj korektnosti” u negativnom smislu te riječi.
Ljubljeni, ne dopustite da vas neprijatelj prevari i uvede u zajedništvo izvan Isusa. Što ima vjernik s nevjernikom, što ima svjetlo s tamom?
Autor: Damir Šićko Alić
