“I vi ste, primajući Riječ u velikoj nevolji, s radošću Duha Svetoga, postali naši i Gospodinovi sljedbenici” (1. Solunjanima 1:6).
U ovim kratkim osvrtima dotičemo se teme sukcesije. Riječ “sukcesija” znači nasljedovanje ili niz. U navedenom retku, Pavao govori ljudima koji nasljeduju njega i apostole, a time i Gospodina Isusa. Tu vidimo niz od dvije generacije koje nasljeduju Isusa i njegov nauk. Za Pavla ili rano crkvene oce, sukcesija je označavala ukorijenjenost učitelja ili učenja u onomu što je izvorno Isusovo, a time i vjerodostojno. Njome se nastojalo utvrditi nasljeduje li netko Isusa i Isusov nauk ili poučava nešto što Isus nije naučavao. Ako netko ne slijedi Isusov nauk, ne može reći da je Isusov sljedbenik. U ranoj crkvi, sukcesijom se željela utvrditi vjerodostojnost glasnika, ali još više, vjerodostojnost poruke koju nam on prenosi. Da je poruka važnija od njenog prenositelja, otkrivamo u Pavlovim riječima: “Postoje samo neki koji vas zbunjuju i žele promijeniti Kristovu Dobru Poruku. Ali kad bismo čak i mi, ili anđeo s neba, navijestio neku drugu dobru poruku, drugačiju od one koju smo vam navijestili, neka je proklet! Kao što smo već rekli, to sad i ponavljam: ako vam bilo tko navješćuje drugačiju dobru poruku od one koju ste primili, neka je proklet” (Galaćanima 1:7-9).
Rimokatolička crkva (ili neke druge crkve, na drugi način) želi dokazati kako oni imaju niz ili sukcesiju ljudi na poziciji rimskog biskupa, i time žele dokazati svoju vjerodostojnost i povezanost s Isusom. Kada bi to bilo točno, bilo bi idealno. Ne zbog toga što oni imaju niz ljudi koji sjede na nekoj poziciji, već zbog toga što oni slijede Isusa i njegov nauk, njegovu Poruku.
U tekstu iz poslanice Galaćanima, Pavao snažno daje prednost poruci Gospodina Isusa nad onima koji govore neku poruku. On parafrazirano kaže: Ako vam netko donosi drugačiju poruku, poruku koja je drugačija od onoga što je Isus govorio, ako netko želi promijeniti Kristovu poruku, pa premda to bili i mi koji smo apostoli, ili ako bi to bio neki anđeo s neba, takav neka je proklet.
Iako smatram da je sukcesija ljudi jako važna, sukcesija poruke je važnija. Ljudi se mogu promijeniti, odstupiti od nekih vjerovanja, načela. Mogu otpasti iz vjere ili kompletno promijeniti svoja uvjerenja, i zato mi ne možemo slijediti ljude. Ne možemo biti vjerni ljudima. Ali moramo biti vjerni Bogu, Isusu i njegovoj poruci. Zbog toga je bitka za očuvanje izvorne, Isusove poruke, ključna u bitci za pravovjernost. Zbog toga se mi kao vjernici trebamo držati isključivo Isusovog nauka koji nam je predan kroz apostole.
Svime navedenim ni malo ne želim umanjiti vrijednost ili važnost glasnika poruke. Vrijednost njihove žrtve, vjernosti, ljubavi, primjera. Svi oni koji su se beskompromisno držali Isusove poruke, branili je i prenosili dalje, zaslužuju našu pohvalu. Oni su nam pomogli da ju mi danas imamo i da ju možemo prenijeti dalje. Zbog toga ćemo se u trećem dijelu dotaći njih.
Autor: Damir Šićko Alić
